Smokva, kraljica krčkog vrta i stola: “U Beču se komad prodaje za euro, u Italiji kg po 100 eura. Kina postaje najveći izvoznik. Što čeka Hrvatska?”
Da je smokva otočanima važna i draga svjedoče čak i pjesme posvećene ovoj voćki i uspomenama koje je vežu za prošlost, djetinjstvo i neka drugačija vremena. No, smokvu vole i turisti i dobro su upoznati s njenim blagodatima
Smokva – jučer, danas, sutra, uvijek! Hraniteljica svake otočne obitelji, osobito u zimskom razdoblju, ova bogata i vrijedna voćka ponovo zauzima zasluženo mjesto na pijedestalu najvažnijeg voća. Dobro njenu vrijednost znaju naši stari kojima je stablo smokve obilježilo djetinjstvo i odrastanje, a za zimskih je dana značilo i zdravlje i poslasticu. Vrt bez smokve, masline i vinove loze na Krku je gotovo nezamisliv, stoga je gotovo nevjerojatno da je smokva danas u našim krajevima nedovoljno iskorištena, a proizvodnja – unatoč brojci od oko milijun stabala – jako mala.
Ističe to kao velik problem i najveći hrvatski stručnjak i zaljubljenik u smokvu, doc. dr. sc. Željko Prgomet, koji na Danima smokava u Krku sudjeluje kao neizostavan “kotačić” od samih početaka. Ove će godine, u subotu 4. rujna u 19 sati, u vrtu Volsonisa, Željko i Ivana Prgomet predstaviti svoju knjigu “Smokva” i održati vrlo zanimljivo predavanje s temom „Aktualnosti u uzgoju i preradi smokava u svijetu“. Naime, Hrvatska ima sve preduvjete postati konkurentan svjetski proizvođač i izvoznik smokava i proizvoda od smokava te se svrstati uz bok drugih mediteranskih zemalja koji to već jesu. Proizvodnja je u našim krajevima nažalost još uvijek u povojima, no potencijal je golem – a ni zarada nije zanemariva.
“Na dnevnoj bazi dobivam nekoliko poziva vezano za sadnju smokava. To je trenutno u modi, što je sjajno jer su smokve vrhunsko voće u smislu ekološke proizvodnje i izvanredne hranidbene vrijednosti. Predrasuda je da smokva raste sama i iz kamena, iako one doista često rastu, samonikle, u naizgled nemogućim uvjetima. Za razliku od drugih vrsta smokva će se zaista boriti i preživjeti, zahvaljujući bogatom korijenastom sustavu koji se ponekad proteže i 150 metara od matične biljke u potrazi za vodom. Ali od takvog stabla ne možemo očekivati najbolji urod. Prije 20-ak godina kada sam se počeo baviti smokvom, primijetio sam da se one u pravilu uvijek sade upravo u škrtoj zemlji i uz rub terena, a najbolji dio zemlje se čuva za neke druge kulture. No kroz godine istraživanja i edukacije uvidio sam da je za plantažni uzgoj smokve bitan kvalitetan teren i dobra priprema, a tada su i rezultati neusporedivi”, kaže Željko Prgomet.
“Od plodova smokve se u svijetu proizvodi preko 150 različitih proizvoda, a kod nas niti 10% od toga. To je prava šteta jer se smokva uspješno uzgaja bez uporabe pesticida. Ima ona svoje bolesti i štetnike, ali uz pravilan postupak oni se puno lakše kontroliraju no kod drugih vrsta voća. Osim ploda koristi se i list, za čajeve koji su u svijetu vrlo traženi i povoljno utječu na smanjenje šećera i dijabetes. Zatim su tu divni sokovi na bazi lista, kao i melase i slične kombinacije, a odlično se slaže i u svim gastro varijantama. Gastronomi to već znaju, i onda se pojavljuje novi problem – nema dovoljno sirovine! Naime, kod nas je jako mali broj plantaža – po statistici oko 350-400 hektara, što je gotovo ništa i za naše potrebe a kamo li za izvoz. A imamo idealnu klimu, tlo i reljef, plus iskustvo i tradiciju! Zanimljivo, kako se klima mijenja, samo se šire područja idealna za uzgoj. Prva plantaža posađena je tako nedavno oko Varaždina, s 500-njak stabala za početak, a i u Zagrebu ima više tisuća stabala”, ističe Prgomet.
“U posljednjih 15 godina koliko na Krku održavamo Dane smokava, pojedinci redovito pokazuju interes za sadnju manjih plantaža. Svake se godine posadi 2 do 4 hektara pod smokava. Svake godine smo dijelili nekoliko stotina sadnica i sada već kao rezultat toga raste sigurno nekoliko tisuća mladih stabala smokava”, napominje Prgomet, koji će i ove godine sudjelovati u dijeljenju stotinu sadnica zainteresiranima. Sudeći po iskustvima iz predhodnih godina, sve će “planuti” u rekordnom roku, a mnoge od njih će svoj dom dobiti i izvan otoka Krka.
Da je smokva otočanima važna i draga svjedoče čak i pjesme posvećene ovoj voćki i uspomenama koje je vežu za prošlost, djetinjstvo i neka drugačija vremena. No, smokvu vole i turisti i dobro su upoznati s njenim blagodatima.
“Turisti su upoznati sa smokvom puno više nego što mislimo. Oni znaju da smokva simbolizira čistoću okoliša i prostora, a znaju i što smokva znači i u medicini i gastronomiji. Svjesni tih blagodati, koje oni nemaju kod kuće, maksimalno kod nas uživaju u tome. Primjerice, u Rovinju su dva velika kampa kapaciteta 2500 ljudi, i ni jedan plod smokve u njihovoj okolici ne ostane neobran. Interes među turistima je velik i oni rado kod nas kupuju sadnice smokava i sade ih kod kuće. Budućnost smokvarstva je i u plastenicima u sjevernijim krajevima, u zatvorenim prostorima gdje se mogu zaštititi od nižih temperatura uz nešto veća ulaganja. Kod nas je priroda već osigurala idealne uvjete, nadohvat ruke”, napominje Prgomet.
I dok kod nas smokve ostaju neobrane a zemlja neiskorištena, paradoksalno, Kinezi će uskoro biti najveći svjetski proizvođači smokava.
“Sada prednjače Turska i mediteranske zemlje, ali Kinezi investiraju u uzgoj u zatvorenim prostorima. Imamo primjer i jednog poduzetnika iz Beča koji u stakleniku od 2000 kvadrata ima smokve i živi od toga. Svaki plod prodaje po euro! Na jugu Italije sam gledao suhe smokve – kilogram se prodaje po cijeni od 100 eura s eko certifikatom. Treba raditi na kvaliteti i brendiranju na našim domaćim sortama i ne bagatelizirati ih. Smokva ne zaslužuje da je se stavlja u košaru s krumpirom, uz svo poštovanje krumpiru”, ističe naš sugovornik, koji je izuzetno zadovoljan dugogodišnjom suradnjom sa PGŽ-om, ali i Turističkom zajednicom otoka Krka i Grada Krka. Podrška ne izostaje, ne izostaje ni interes lokalnog stanovništva i gostiju pa ni ugostitelja.
Dakle – smokva ostaje kraljica svakog krčkog vrta i stola.
“Samo je treba naučiti cijeniti, prenijeti tu ljubav i znanje i na mlađe generacije, educirati se i krenuti u ozbiljniji uzgoj”, zaključuje najveći hrvatski stručnjak za smokvu, Željko Prgomet.
