FOTO Vrijedni Dubašljani pokrenuli projekt sijanja pšenice po starinsku: Ako dobro rodi, bit će i hjiba i šurlic i makaruni!
“Pokušat ćemo naučiti i zabilježiti kako se radilo, još dok nam to mogu pokazati oni koji se sjećaju kako se polovicom prošloga stoljeća, i ranije, okopavalo žito. Sve bi to trebao biti uvod u žetvu, nakon čega se nadamo vršit zi cipi i mlit na žrna”
S napretkom tehnologije i modernim načinom života mnogi stari zanati i znanja odlaze u nepovrat zaborava, no zahvaljujući vrijednim dubašljanskim entuzijastima, barem dio naše baštine ostat će sačuvan i za neke nove generacije.
Upravo s tim ciljem Udruga Termen nedavno je pokrenula novi projekt – odnosno, kako kažu, čitavu lavinu projekata – od kojih je prvi bilo sijanje pšenice po starinsku. Od ideje do realizacije, ovu hvalevrijednu inicijativu potpisuje Ivo Bogović:
“Ponukan revitalizacijom naše maritimne baštine zapitao sam se kako stojimo s našom ostalom baštinom, ostalim zanatima, znanjima koja su jednako ugrožena kao što je to bio slučaj s drvenom barkom, i došao sam do zaključka da je ova naša kopnena baština još ugroženija! Recimo danas se još i može pronaći poneki cjeloviti voz, pa možda čak i jaram, ali tek će mali broj ljudi znati imenovati njegove dijelove na dubašljanski… i tada sam pokušao pokrenuti nešto kako bi se makar neka od tih znanja spasila i zapisala, u čemu je najveću ulogu odigrao moj otac Anton Bogović”, kaže Ivo o počecima projekta.
“Razgovarajući s njime o tome kako je izgledao svakodnevni život u Dubašnici nakon Drugog svjetskog rata, došao sam na ideju da bi se kroz revitalizaciju neke od aktivnosti moglo učiniti dosta na očuvanju znanja i vještina, i to da malo današnjim generacijama približimo kako su nekoć živjeli naši oci i matere, babe i dedi… Naravno, to je pokrenulo čitavu lavinu projekata koje bi trebalo pokrenuti. Pukim slučajem zvijezde su se poklopile tako da je prvi projekt koji je ušao u fazu izvedbe bio upravo ovaj, sijanja šenice po strinsku”, objašnjava Ivo Bogović, koji je zatim i osobno zasukao rukave i bacio se na posao. Za početak, trebala mu je zemlja.
“U Udruzi Termen odlučili smo da bi za projekt najbolje poslužio jedan mali komadić zemlje u selu Sv. Anton na kojem bismo mogli pokušati uzgojiti pšenicu i kroz taj proces opisati i dokumentirati kako se to radilo prvo, u niko pasano vrime! Vrt nam je ustupio Ivica Bogović, inače moj barba. U početnoj fazi predsjednik Udruge Toni Kraljić je osigurao mehanizaciju za pripremu sjetve, i bez toga teško da bi se moglo išta napraviti. Ali osim oranja i pripreme zemlje, jer radilo se o zapuštenomu vrtu, sve se je radilo na ruke; sijalo se, i zubatilo vukući zubaticu”, kaže Ivo.
Međutim, tu projektu nije kraj. Dapače, to je tek početak.
“Sljedeći veći zahvat bit će okopavanje pšenice. Tako da ćemo i to pokušati naučiti i zabilježiti kako se radilo, još dok nam to mogu pokazati oni koji se sjećaju kako se polovicom prošloga stoljeća, i ranije, okopavalo žito. Meni je recimo i sada teško vjerovati da se u Dubašnici pšenica okopavala! I sve bi to trebao biti uvod u žetvu, nakon čega se nadamo vršit zi cipi i mlit na žrna, no o tome ćemo više moći reći krajem proljeća kad budemo vidjeli kako nan je urodilo”, kaže Ivo.
“Namjera nam je da što je moguće vjernije prođemo kroz sve faze uzgoja pšenice, i ne samo da to dokumentiramo, već da i sami naučimo kako se to nekoć radilo. Što se tiče daljnjih planova, to će prvenstveno ovisiti o tome koliko nam bude urodilo! Ako bude dobro urodilo bit će i kruha, i hjiba i šurlic i makaruni, a ako ne… ufan se da ćemo makar imit za sime”, šali se inicijator ovog projekta, kojeg smo odmah pitali planira li se i kakvo natjecanje u pečenju domaćeg kruha?
“Za sada ne razmišljamo o natjecanju već o demonstraciji cijelog procesa, od žetve preko vršidbe, mljevenja i prosijavanja do pripreme, ali ako uvjeti to budu omogućavali ne želim isključiti ni mogućnost organizacije natjecanja. Za prvu godinu važno bi nam bilo da se u taj proces uključe domaći ljudi i da se napravi jedna prava fešta za intradu”, rekao nam je Ivo Bogović. Kako napreduje pšenica pratit ćemo sa članovima Udruge Termen i vrijednim Dubašljanima koji će se putem uključiti u projekt – ne sumnjamo da će rezultat biti odličan. Pa makar i da urod bude samo za sime!
Kako je tekao proces sijanja pšenice po starinsku, donosimo i na fotografijama Antonija Barjaktarića, Josipa Strilčića i Sabine Barbiš:
Žito za sijat čuva se u škrinjicu
Marenda
Sijanje
Već čuda vrimena je pasalo od kad su ove ruke sijale žito…
Kako siješ, tako ćeš i žet…
Kad se posije žito, liha se mora pasat zi zubaticu
Drugo leto se ufamo da će zubaticu potezat vol
Težaki su meritali marendu
