RAZGOVOR Marin Bubanj: U dva dana podijelili smo 12 tona pomoći skupljenih na Krku. Kad vidite majke s djecom na kiši…
“Mješaju mi se osjećaji od totalne tuge, osjećaja jada i osjećaji oduševljenja, sreće i ponosa”
Istog popodneva nakon razornog potresa koji je pogodio petrinju, Glinu i okolna sela, na Krku su počeli zvoniti telefoni, masovno su se slale poruke. Svi su se pitali – kako pomoći, što se može učiniti? Među prvima koji su želju pretvorili u djelo bio je Marin Bubanj iz DVD-a Njivice, koji je putem poziva na društvenim mrežama započeo val humanitarnih akcija koje su potom preplavile otok.
U posljednja dva dana sa otoka Krka je prema Petrinji otišao čak 21 kombi humanitarne pomoći i još dva kamiona, od čega 8 punih kombija ili oko 12 tona donacija samo iz Omišlja, Njivica i Vrbnika, kaže nam Marin, još pod dojmom svega viđenog i doživljenog.
“Mješaju mi se osjećaji od totalne tuge, osjećaja jada i osjećaji oduševljenja, sreće i ponosa. Kad vidite starce, žene i djecu kako sjede na pločniku umotani u deke, prljave i pune rupa, kako na podu lože zelena drva i drhću od hladnoće i stresa… S ruševinom iza sebe… To su ljudi koji su 91. sve izgubili, počeli ponovo od nule, i sada su ponovo na početku. 91. im se ponovo dogodila”, prepričava nam dojmove Marin, istovremeno punog srca zbog tsunamija dobrote koji ga je zapljusnuo sa svih strana. Ljudi iz Njivica, Omišlja i cijelog otoka koji su odmah priskočili u pomoć su ga oduševili.
“Vi ste razlog da sam ipak došao doma punog srca. Jer skupili ste oko 12 tona hrane, higijenskih potrepština, robe, deka, grijalica, najlona za krovove, slatkiša za djecu, pelena itd, itd.. Dok sam bio na terenu, nosili ste navedeno u prostorije DVD-a a bilo vas je od svuda. Cijeli otok Krk, Crikvenica, Jadranovo, Rijeka… A moji vatrogasci, braća i sestre, neumorno dočekivali ljude sa donacijama, sortirali i pakirali sve, krcali u vozila.. A koliko je samo ljudi iz Omišlja došlo i mojoj braći i sestrama pomagalo. A obrtnici, Omišalj/Sužan/Novi Vinodolski koji su ustupili svoja vozila i dali sebe da sa svojim prijateljima samnom to odvezu, Anton-Teo, Filip-Danijel, Đani-Ilir, Ivan-Sandra, Dejan i ja, obrtnici koji se nude za ubuduće što god zatreba. Ne mogu vam opisati koliko je ljudi ponudilo strojeve, građevinski materijal, vozila… Na pakiranje donacija je valjda došlo pola Omišlja”, kaže Marin i moli nas da se obavezno zahvalimo i zapovjedniku Dinku Petrovu i načelnici Mireli Ahmetović.
“Hvala Dinku Petrovu koji je bio koordinator svega toga, hvala na savjetima i uputama, hvala načelnici Ahmetović koja je od 0/24 bila na raspolaganju svima. Kakve su to ljudine! I onda dođete tamo, i vidite naše vatrogasce s Krka kako odrađuju lavovski posao, vidite ekipu iz Malinske, vidite šlepere kako pristižu iz Slovenije, Njemačke, Austrije… Izbrojio sam barem 24 vatrogasna šlepera s kućicama iz Austrije, masovno su ih i ljudi sa otoka Krka donirali. Vrhunski posao su odradili i BBB, Torcida i Armada, oni zajedno idu od kuće do kuće i odrade što god treba. Hvala i Nikici Augustinoviću na velikoj pomoći na terenu i još jedanput svima vama koji ste donirali, zvali me, ubijali me pozivima i porukama podrške, jer bez vasih donacija nebi bilo ničega.. Još jedanput smo pokazali da kada treba da smo najjači”, prepričava Marin u dahu.
Dojmova je bezbroj, a nakon svega viđenog, pitamo ga što dalje? Kako sada mogu pomoći ljudi koji to žele? Jesu li ružne vijesti koje čitamo na društvenim mrežama istinite?
“Velika većina je ipak laž. Kako sam među prvima objavio poziv za pomoć, jako puno me ljudi kontaktiralo i iz Petrinje pa sam relativno rano stekao dojam o situaciji. Ima ljudi koji kume, mole, plaču, a kad dođeš tamo imaju i više nego ti doma! Ima ih koji gledaju kako se okoristiti i uzeti sve za sebe. Ali, to su ipak iznimke.
Hranu ne šaljite, centri su zatrpani. Usudio bih se reći da Glina i Petrinja i Sisak imaju sve, ali okolna sela su najgore prošla a najmanje su primili. Kolege vatrogasci koji su tamo su se lokalno odlično organizirali i počeli su razvozili kamo treba. Hrane trenutno ima, pitanje je samo distribucije, ali trebat će sljedećih tjedana i mjeseci sigurno građevinskog materijala. Ne bih preporučio da se samoinicijativno ide gore. Policija regulira promet, ne može se ni proći svuda, neke prometnice i mostovi su teško oštećeni. U strogom centru je sve razvaljeno, čak ni mi vatrogasci nismo mogli ući”, zaključuje Marin.
Daljnje prikupljanje hrane u ovom trenutku se, kaže, ne planira, ali pomoć će svakako trebati i sljedećih mjeseci.
Kao što to obično biva s herojima, ni ova vrijedna ekipa nije imala vremena ni volje za fotografiranje samih sebe – imali su važnijeg posla. No fotografije koje nam je Marin ustupio govore više od tisuću riječi.
