“Otpisali su me, a onda se probudio inat”: Svjetski prvak Andrej Krstinić feštom dočekan u Malinskoj
“Računali su na neku drugu ekipu, ali ja sam i dalje smatrao da svojim iskustvom, znanjem i svim svojim rezultatima zaslužujem biti tamo i izboriti se za taj status. Probudio se inat, zagrizao sam za treninge i ovo je rezultat”
Dva zlata i bronca – Malinska (opet) ima svjetskog prvaka, a to je pošteno i proslavljeno ove subote na svečanom dočeku Andreja Krstinića, svjetskog prvaka u gađanju Field samostrelom. Andrej je titulu obranio na svjetskom prvenstvu u mađarskom Gödöllőu, a kod kuće su ga kako i priliči ovakvom uspjehu feštom dočekali najvjerniji navijači.
U restoranu Noštromo održan je prvi dio slavlja, u društvu čelnika Streljačkog kluba Dub iz Malinske, načelnika Općine Malinska-Dubašnica Roberta Antona Kraljića i obitelji, ali i novinara koji su za svjetskog prvaka imali brojna pitanja.
Primjerice, kakav je to inat “gurnuo” Andreja sve do svjetske medalje?
“Na neki način su me bili otpisali. Kako tijekom epidemije nije bilo europskog i svjetskog prvenstva, uzeo sam dvije godine pauze jer nisam imao motiva natjecati se na domaćim natjecanjima. Čekao sam europska i svjetska prvenstva i tako me dvije godine nije bilo, pa su očekivali da me više ni neće biti na natjecanjima. Računali su na neku drugu ekipu, ali ja sam i dalje smatrao da svojim iskustvom, znanjem i svim svojim rezultatima zaslužujem biti tamo i izboriti se za taj status. Probudio se inat, zagrizao sam za treninge i ovo je rezultat”, objašnjava Andrej.
Ekipno, pao je još veći uspjeh – srušen je svjetski rekord koji su prethodno držali Nijemci.
“Srušili smo ga za 7 krugova. Od ove godine je aktualni juniorski svjetski prvak ušao u mušku kategoriju tako da smo vrlo ozbiljno pojačali ekipu. Uz mene su u ekipi bili Domagoj Pereglin i Martin Oborovečki. Sad slijedi fešta, odmor, a onda sljedeće godine opet svjetsko prvenstvo”, kaže Andrej.
Neizbježno, pitali smo ga i žali li ponekad što nije krenuo nekim drugim sportskim smjerom gdje zbog svjetkih prvaka čitava nacija pada u trans, ali na to će reći samo skromno – i da i ne, svaki sport nosi neke svoje radosti, prednosti i motive zbog kojih se njime baviš.
Ne sumnjamo da će jednoga dana doći trenutak kada će Andrej u trenerskoj ulozi prenijeti svo stečeno znanje i iskustvo na mlađe generacije Streljačkog kluba Dub, no do tada, kako ističe, još je dalek put – mnoga prvenstva još valja pokoriti i mnoge medalje osvojiti. Penzija još nije ni na horizontu!
