Iz pera Petra Kopanice: Tribulje i Klanice
Martina Frka Milotić 9 months ago Moja BodulijaPiše: Petar Kopanica
Moja jučerašnja “terenska nastava”, posjeta selima (naselja) Tribuljama i Klanicama.
Na ribarnici sretnem prijatelja.
“Kamo greš, opet konatit po otoku”
“Ne”, odgovorim mu odrješito.
“Gren na Tribulje”
“Kadi ti je to?”
“Selo ozdol Klanic”
“Ja ti te “gromače” ne poznam”
“E, moj prijatelju puno “gromač” na otoku Krku ne poznaš.”
Nekada je otok Krk imao više od 100 sela, naselja. Danas 68. Klanice i Tribulje su naselja u Općini Dobrinj, koja ima ukupno danas 20 naselja. Po čemu su poznata naselja Tribulje i Klanice? Danas će vam odgovoriti – Tribulje po poznatom Elektro servisu “Alen”, a Klanice Auto servisu “Crnčić”. Odgovor je točan.
Vratimo se malo u prošlost. Tribulje je naselje nešto veće od Klanica, a i starije. Staroga sela danas gotovo nema. U predaji se spominje da je u Starom selu (Tribulje) zavladala neka “boleština” i dio stanovnika se je preselio na brdo. Novo naselje Klanice.
Što povezuje Tribulje i Klanice? Ja ću napisati crkvica sv. Andrije koja se nalazi na uzvisini iznad Klanica. Kao i mnoge crkvice na otoku Krku, crkva je napuštena, i danas je u ruševnom stanju. Do prije dvije godine nije ju bilo lako pronaći. Danas je put do nje označen putokazom, a uz same ostatke nalazi se info tabla.
“Sveti Andrija, crkvica gotovo u ove zimske dane ogrnuli su se zelenim plaštom.”
Koja je poveznica Tribulja, Klanica i Punta? Upravo sveti Andrija, koji je i patron Župe Punat.
Druga poveznica? Kolo, karet i bačva.
U Klanicama se nalazi stolarija koja je izrađivala prvobitno kola za kareti, vozi, a kada je bilo vremena i bačve. Kola i vozi su nestali. Poznata stolarija nastavila je izrađivati bačve. Danas stolarija gotovo miruje. Godpodin Ivan Kirinčić je u zasluženoj penziji.
Sve ovo nebih saznao da mi ljubazno nije otvorio vrata svoje radione, u kojoj kao da vrijeme nije stalo. I nije, isko u podmaklim godinama majstor od zanata, gospodin Ivan radi. Izrađuje “toporišća” za matike (motike). Ispričao mi je predivnu priču o kolima, karetu, vozu, bačvama i alatu. Upitao me je da li znam kako su Punrari jos zvali bačvu? Badanj. Prvi puta čujem. Da je naziv točan potvrdio mi je dr. Rado Žic, koji mi je opisao badanj – “velu bačvu”. Majstor od zanata Ivan, pokazao mi je i alat. Zanimljivu sjekiricu – “brazba”.
Svoje umjeće izrade bačava nije prenio na sina.
Mlađi Ivan je u šali rekao:
“Otac nije znao da ću ja bit ljevak, a brazba je za dešnjaka”.
Život teče danje, ali u kući obitelji život vrijednih ljudi u Klanicama i Tribuljama se nastavlja.
Meštar Ivan s ponosom ističe: “Nisam ni mogao sanjati da će se poslije zatvaranja bačvarije, na gornjem katu otvoriti “informatički ured”. Sin Ivan je informatičar, koji je pivezao Klanice i SAD.”
Riječi su me dirnule u srce. Vraćam se u Tribulje jer elektronika na autu popravljena.
Vraćajući se u Tribulje, zapažam dječje igralište, lijepo uređeni dom, i spomenik NOB-a. Gledam spomenik, sjećam se da sam bio na njegovom otvaranju, koje godine je to bilo? Čitam natpis na spomeniku. Poginuli mještani Tribulja, Klanica,Svetoga Ivana i Sužana, položili su svoje živote da bi očuvali…
“Kraj je ovo gdje kamen na kamenu raste.
Ljudi na kamenu žive i za njega ginu.”
Tribulje, jog za boćanje (balanje) i znak da je počel Mesopust. Kako bi mi dobro došla pomoć moga Marina Turčića, da pravilno napišem besede na dobrinjskom.
Predivan pogled prema Solinama (Melinama). Da li mi se samo pričinjava ili stvarno čujem šum vode i kola na mlinu na potoku?
Dugo bih mogao pisati o ljubaznim mještanima, Klanica i Tribulja koji su mi ispričali dio povijesti ovih mjesta. Hvala Damiru, Ivanu, Ivanu, Alenu, a nadasve Marini.
Moja priča završava se u “Motici” uz odlično kafe. Gledam u motiku uzloženu na zidu u kafiću. Drugačijeg je oblika nego matika u Puntu? Vjerujem da je plodnu zemlju u Dobrinjskom polju bilo lakše kopat.
Pogled na uvalu Soline, mul od stare solane, knezovi krčki Frankopani Ivan VII, pogled prema Gradu (kaštelu) Dobrinju.
“Dobrinj je bili grad, pisrid je otoka,
K njemu se ne more neg’ priko potoka”
Znam da ću se priko potoka vratiti u Klanice i Tribulje, a ni Sužan ni dugo.