RAZGOVOR Mladen Milunović preplivao zahtjevnu dionicu Plavnik – Krk: Nadam se da će to postati tradicionalna humanitarna akcija
“Pripremajući se došao sam na ideju ukoliko mi uspije da ubuduće plivam ili plivamo u humanitarne svrhe (nešto kao humanitarni maraton).”
20. rujna za Mladena Milunovića bio je dvostruko važan datum. Toga je dana proslavio rođendan i ostvario jedan dugo sanjani san – preplivao je zahtjevnu dionicu imeđu Plavnika i grada Krka i time se upisao na vrlo, vrlo kratak popis onih kojima je to pošlo za rukom. Prethodno je to učinio i Danijel Došen, inače njegov razredni, školski i generacijski kolega. Samozatajan, Mladen će tek usput spomenuti da se u pozadini svega skrivaju i neki dublji, humanitarni razlozi.
“Ne volim sve što vole mladi 😉 ni pričati baš o sebi. Dobrovoljni sam davalac krvi i (uglavnom loših) savjeta. Imam dvije ljubavi, to su more i knjige, iz istog razloga, jer mi i jedno i drugo daju tri stvari na različite načine a to su mir, širina i dubina. Iste karakteristike tražim i u ljudima”, odgovorio je na našu molbu da nam kaže nešto više o sebi. No kad je plivanje u pitanju, ipak nam je rado otkrio sve o ovom poduhvatu.
20. rujna ste napravili pravi plivački pothvat – preplivali ste dionicu Plavnik – grad Krk. Koliko je ta dionica duga i zahtjevna? Odakle ste točno krenuli i gdje je bio cilj?
Dionica je duga otprilike 6.5 kilometara, što nismo baš precizno izmjerili jer od uzbuđenja nisam uključio mjerni instrument, no po tempu mog plivanja to je ta udaljenost. Krenuli smo od Krnjacola a „usidrili“ smo se na istezalištu Plav (restoran Karaka), dakle dionica Plavnik-Plav.
Meni se nije činilo toliko zahtjevno iako ima pozicija gdje su struje dosta jake, tako da sam u jednom trenutku negdje na sredini osjećao kako me „vuče“ nazad iako sam plivao istim intenzitetom, i negdje osamsto metara pred cilj sam jedno pet minuta imao osjećaj da plivam u mjestu.
Na isti dan proslavili ste i rođendan, ali iza same akcije kriju se neki drugi, istinski hvalevrijedni razlozi. Možete li nam otkriti o čemu je riječ?
Prvotna mi je ideja bila testirati sebe, koliko mogu otplivati i usput pozvati „ekipu“ da na Plavniku proslavimo. Pripremajući se došao sam na ideju ukoliko mi uspije da ubuduće plivam ili plivamo u humanitarne svrhe (nešto kao humanitarni maraton). Ideja postoji i naravski ima pozitivan odjek, ali bih pričekao sa detaljima i ne bih se „izletao“ s izjavama dok je još sve u povojima. Za sve daljnje akcije naravno da ćemo vas obavjestiti.
Ako nas naši izvori dobro informiraju, i dan ranije ste krenuli isplivati istu dionicu, no tada vam je loše vrijeme pokvarilo planove?
Sve je bilo organizirano za dan ranije, pa je tako i bila isplanirana dionica Plav-Plavnik, čak smo i dobro krenuli i taman kada sam se „zagrijao“ prisebna pratnja racionalno je odlučila da odustanemo za taj dan zbog bure. Malo me to rastužilo, no odmah sam odlučio da slijedeći dan idemo u suprotnom smjeru. Profeštali smo, prespavali i krenuli. Ispalo je i bolje tako jer se nekako uvijek ljepše vraćati se kući.
Jeste li se posebno pripremali za ovaj pothvat? Je li vam ovo prva ovakva avantura, ili ste imali prethodnog iskustva? Imali ste i pratnju, ako se ne varam?
Pripremao sam se onako, srednjim intenzitetom, otprilike dva mjeseca. Želja za tim tinjala je u meni odavno, sad je i realizirana. Jest prva mi je to avantura ovakvog tipa, no nadam se ne i zadnja, jer dok pliva čovjek ima dosta vremena razmišljati pa su mi eto padale na um razne ideje avanturističke naravi.
Naravno da sam imao pratnju i to dvije barke, a u njima Vilim Papa, Goran Brusić te Sanja Wagner i Dean Karabaić, ovom im se prilikom usrdno zahvaljujem na pomoći, kako njima tako i svima koji su bili na Plavniku te pripomogli da se sve skupa realizira.
Imate li želju pretvoriti ovaj poduhvat u tradiciju?
Apsolutno, želja postoji a ona je prvi preduvjet da bi nešto postalo tradicionalno, još ako s tim uspijemo spojiti nešto humanitarno, nitko sretniji od mene.
