WOW Rijeka & Istra u posjetu Vrbniku: I vino i vuna

Najnovije druženje članica poznate udruge WOW/Žene i vino koja će uskoro navršiti punih 13 godina tijekom kojih kontinuirano propagira umjereno uživanje u vrhunskim, ponajprije domaćim vinima, dogodilo se sredinom kolovoza u predivnom Vrbniku.

Vrbničke vinarije dodatni su bonus za svakog posjetitelja ovog povijesnog i prirodnog bisera, ali za vinske znalce i ljubitelje, vrijedi upravo obrnuto. Vinarije i vinski podrumi su za njih na 1. mjestu a dokaz za to je i dolazak članica udruge na ovaj izlet čak iz Istre, a ne samo iz obližnje Rijeke. Sve je bilo u organizaciji „naturalizirane Puntarke“, Sanje Muzaferije, predsjednice udruge koja je s Tonijem Katunarom smislila temu starinskih i modernih vinifikacija te pripremila posebno iznenađenje večeri.

WOW-ice su ovom prilikom po drugi puta organizirano posjetile Vrbnik, a ukupno im je ovo bio četvrti posjet zlatnom otoku Krku. I svaki puta, jasno, druženje je bilo začinjeno divnim vinima vrbničkih vinara. Ovoga puta cilj je bio obići nedavno obnovljenu vinoteku i kušaonu Katunar Estate Winery iz koje se pruža najljepši pogled na predivno i bogato Vrbničko polje.

Nije loše ponoviti „gradivo“ i podsjetiti da otok Krk ima tisućljetnu tradiciju u proizvodnji vina i pjenušaca a još je u antičkim vremenima, upravo vino bilo jedan od glavnih proizvoda otoka kojeg su tada nastanjali Iliri Liburni. Šira regija prvu je slavu stekla zahvaljujući pucinskom vinu, za koje Plinije (I. st.) kaže: „Julija Augusta svojih 86 godina života Pucinskom vinu mogla je pripisati, jedino ovo i nijedno drugo ne okusivši. Raste u zaljevu Jadranskog mora na hridi brijega, kamo dopire morska struja, a priređuje se za mali broj amfora, i misli se da za lijekove nijedno drugo nije bolje.” Postoji i podatak da je prije filoksere (kraj 19. i početak 20. stoljeća) ovdje bilo ukupno 4.500 hektara vinograda, dok ih je danas oko 150. Tradiciju vinbogradarstva i vinarstva nastavljaju Hrvati o čemu svjedoče i listovi vinove loze na poznatoj Bašćanskoj ploči iz 11. stoljeća, koju su isklesali Benediktinci. U 18. stoljeću, poznati putopisac Alberto Fortis piše kako na otoku Krku „izvoze 20.000 barila vina godišnje, a smatra se da je vino iz bašćanske kotline najbolje“. Ako pretpostavimo da jedan baril ima 200 litara, to bi značilo da su Krčani tada izvozili impozantnih 4.000.000 (4 milijuna) litara vina godišnje, a vrlo vjerojatno su nešto i sami popili. Za usporedbu, danas se na cijelom otoku ne proizvede više od 1.500.000 (1 i pol milijun) litara.

Među vinima otoka Krka, naravno, danas po popularnosti prednjači autohtona sorta žlahtina, sorta velikih bobica, deblje kožice i nježnih kiselina a njeno ime vuče korijen od riječi žlahten – što znači plemenit, premda se ovdje uzgajaju i mnoge druge sorte i odreda proizvode izvrsna vina. Katunar Estate Winery i Toni Katunar, predstavnik treće generacije ove vinarske obitelji, sa suprugom Marijanom su kao domaćini WOW posjeta bili su velikodušni i gošće dočekali s mnogo ljubavi i radosti. A stiglo je 25 članica udruge i simpatizerki, kao i nekolicina muških simpatizera i pratitelja, a iz Istre je došla vinarka Izabela Vitasović iz vinarije Teraboto, kao i Egle Katunar iz susjedne vinarije, Kuće vina Ivan Katunar.

Na početku je okupljene pozdravila Sanja Muzaferija i, umjesto uvoda, koji je, s obzirom na vrućine, trebao biti o tome treba li i smije li se u vino stavljati led, te o roséu (jer Muzaferija već 12 godina organizira PINK DAY Zagreb festival), bila je – kratka. Naime, trebalo je štediti vrijeme, jer je nakon kušanja slijedilo specijalno iznenađenje. Citirala je mislioca Eckharta Tollea koji je rekao da je mirisanje vina, u trenutku dok se još ne formira mišljenje i sud, najiskonskiji trenutak u kojem sve nakratko prestaje i čovjek se poistovjećuje samo sa svojim osjetilima i percepcijom. Toni Katunar je relativno nedavno od oca Antona čvrsto u ruke preuzeo kormilo ove obiteljske vinarije, koja prema gruntovnim zapisima i jednoj od starijih otočnih vinskih arhiva, ima stoljetnu obiteljsku vinarsku tradiciju.

Kao i cjelokupna vinarska proizvodnja ovog područja, sve do kraja 80-ih godina, i proizvodnja vina obitelji Katunar je bila usmjerena u lokalnu zadružnu vinariju, jer je zadrugarstvo do 1990. bilo jedini mogući način poslovanja. U devedesetima, kad se dogodio opći procvatu vinarstva, vinarija Katunar ulaže u nove tehnologije, spaja tradicionalni otočki način vinogradarstva s novim praksama te među prvima uvodi kontroliranu hladnu fermentaciju; nabavlja nove barike od slavonskog hrasta i u to je doba jedina vinarija u Hrvatskoj koja koristi tankovsku, Charmat metodu proizvodnje pjenušaca. Nakon proizvodnje jedinog Hrvatskog biser-vina, okreću se sadnji novih nasada vinove loze na staroj i prestižnoj vinorodnoj poziciji Šupele Sveta Lucija u bašćanskoj kotlini, u Jurandvoru nadomak Baške. Od sorti tu su žlahtina (kao bijela), a od crnoga grožđa debejan, sansigot i kamenina (odreda, kao i žlahtina, autohtone krčke sorte). Također, ovdje raste i autohtona hrvatska sorta plavac mali i to je njegova najsjevernija pozicija u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Ima i ponešto syraha, grenachea, merlota…

Ostali njihovi vinogradi su u Vrbničkom polju i premda su smješteni u depresiji, samo 1 km udaljenoj od mora i Velebitskog kanala, žlahtina se ovdje fantastično aklimatizirala i prilagodila. Ovdje se obrađuje oko 25.000 trsova, ponajprije žlahtine, ali je tu i chardonnay. Na ovoj je lokaciji i podrum, sama vinarija u kojoj se radi prerada grožđa, odvija proizvodnja i odležavanje i buteljiranje vina a u kušaonici je bilo i druženje s WOW-icama. Katunar Estate Winery vinsku proizvodnju bazira na vlastitom grožđu, a iako za hrvatske prilike i kao otočna vinarija, ima znatne površine i kapacitete, u širim mjerilima, svakako spada u manje boutique vinarije. U svom portfoliu imaju 4 pjenušca, mirnu žlahtinu koju rade na 4 različita načina i čak šest crnih etiketa, no okvirna tema ovoga puta bile su nove, moderne i – takozvane starinske, tradicionalne metode vinifikacije i razlika među njima. A sve, vrućine radi, samo kroz bijela vina.

Druženje s WOW-icama dodatno su začinili muški gosti Tonija Katunara, intendant HNK Osijek i ljubitelj vina Miroslav Čabraja (široj publici možda najpoznatiji po duhovitoj reklami za tele-operatera u kojoj glumi tatu koji da bi kvalitetno proveo vrijeme s kćerkom, postaje Instagram „influencer“), koji je šarmantno zabavljao gošće i njegov prijatelj, mađarski umjetnik János Nádasdi, oženjen Hrvaticom iz Vrbnika, koji je sve zadivio gotovo savršenim poznavanjem hrvatskog jezika, ali i vina. Kao piće dobrodošlice, pio se frizzante Maestral. To je novija etiketa ove vinarije, a riječ je o svježem, neopterećujućem, prirodnom pjenušavom biser vinu. Pravom ljetno, osvježavajuće, lepršavo, i nepretenciozno, sa svega 10,5% alkohola i prevladavajućim citrusnim aromama, odlično je otvorilo večer. Nakon Maestrala, slijedio je Porin, prava perjanica ovog podruma. Pjenušavo vino na bazi žlahtine proizvedeno također po Charmat metodi. Ono je prošlo dulji proces i sadrži 11,5 % alkohola, punijeg je tijela i pravi je primjer kako se ova sorta fantastično snalazi kao baza za pjenušce. Postoje mišljenja da je čak za pjenušava vina bolja od sorte glera od koje se na sjeveru Italije (osobito Valdobbiadene i Franciacorta) proizvodi visoko kvalitetan prosecco. Iduće vino bila je, pogađate, žlahtina. Ovoga puta s drugog položaja po kojem je dobila i ime – Sveta Lucija – a zbog kojeg, kao i malog uroda po trsu, alkoholnija (12,5%); jačih ekstrakata i intenzivnije aromatike. Nakon toga – Festivum! – Prvi puta smo ga na tržište stavili 2016., kao naše prvo prirodno jantarno vino karakteristično po duljoj maceraciji i izbjegavanju upotrebe bilokakvih enoloških sredstava, uključujući selekcionirane kvasce. Također, ja uopće ne dodajem sumpor. Zapravo je to replika misnog vina kakvo su radili redovnici u crkvici Sv.Lucije prije 400 godina. Bio je to početak naših „starinskih“, a zapravo tradicionalnih vinifikacija – kaže Toni Katunar, ponosan na ovo ozbiljno, „toplo“ vino, nastalo od kasno brane žlahtine, izaraženih alkohola (15,2%) i intenzivnih aroma. Tko voli jantarna vina, jamčimo da će se zaljubiti u Festivum. I među WOW-icama je bilo potencijalnih poklonica te se čuo i poneki uzdah „Ah“ i „Oh“; premda je bilo i mišljenja kako se u ovakvom vinu nužno gubi sortnost i gotovo je nemoguće prepoznati radi li se ovdje doista o žlahtini.

Nakon njega, na red je došao Primus (12,3%alkohola), vino koje vinificirano tradicionalnom vinifikacijom – tzv. primarni pjenušac a danas sve popularniji i poznatiji kao pet-nat ili petillant naturel. Premda su se neke prvi puta susrele s ovakvim stilom pjenušavoga vina, mnogim gošćama vino se jako svidjelo. I na kraju, naravno, desert – tj. desertno vino, tj. Prošek, koji se dobiva od kasno obranog grožđa dodatno prosušenog kako bi se koncentrirao slador te nakon fermentacije i odležavanja u drvenim bačvama, dobilo premium desertno vino. Uskoro će, kaže Toni, promijeniti ime i nazvati se Passito. Ovdje je aromatika zrela, kompleksna i intenzivna. WOW! Baš za WOW-ice.

Naravno, uz vino, nešto se fino i pojelo. A sve odreda domaće – sirevi, pršuti, namazi, sitne morske delicije…A onda je uslijedilo i iznenađenje! Svatko tko se barem jednom otisnuo dalje od brojnih krčkih plaža i istražio ovdašnje planinarske staze vjerojatno se susreo s ovcama. WOW-icama se kod Tonija Katunara pridružila Jasminka Gršković, odgojiteljica djece ranog i predškolskog odgoja, koja brend Blue Sheep njeguje zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji – a sve počinje od ovaca, točnije – od ovčije vune. Naime, Jasminka i njen suprug, agronom Josip, prije više od 20 godina su napustili Zagreb, doselili u Vrbnik, i danas zajedno sa svoje četvero djece vode OPG Tohoraj. U svom OPG-u proizvode djevičansko maslinovo ulje, ocat i nešto sira, ali je ipak najvažniji brend Blue Sheep.

– Dugo sam gledala odbačenu vunu na cesti i onda je, 2016., krenulo…Miris svježe izorane zemlje, soli, pokošene trave, ovaca, bure i juga u kosi daju osjećaj postojanja u svakom trenutku,a rad s vunom me oplemenjuje. – kaže Jasminka koja nikad nije požalila preseljenje na otok. U središtu njihovog života i posla povezanost je s prirodom, autohtoni proizvodi, inovativnost i kreativnost. Svi proizvodi u sklopu Blue Sheep brenda rade se isključivo od vune. Tu su vunene loptice na koje se kapne eterično ulje i ubace u perilicu rublja te – bez omekšivača – dobijemo mirisno rublje, a skrati se i vrijeme sušenja i tako štedi energija. Filcanjem vune se mogu napraviti i antistres loptice, difuzori mirisa za auto, prekrasno cvijeće, privjesak za ključeve…

Nakon što je Jasminka pokazala sistem, WOW-ice su same prionule poslu i svaka je od vune koju je donijela Jasminka, sebi napravila atraktivnu ogrlicu, a na poklon su od učiteljice dobile i privjesak za ključeve. U svakom slučaju, WOW izlet u Vrbnik pokazao se kao pun pogodak, a gošće su uživale i u vinu i u hrani i u filcanju vune, kao i u odličnoj prezentaciji koju je vodio domaćin Toni Katunar. On kaže da će u vinariji nastojati i dalje raditi na kvaliteti vina i to potpunim okretanjem vlastitoj kontroliranoj proizvodnji grožda po ekološkim standardima, autohtonim sortama vinove loze i tradicionalnom vinogradarstvu.

Sva je prilika da, ako sve bude kao do sada, kod njih u neće biti problema s nastavkom vinogradarske i vinske tradicije. A što se WOW-ica tiče, Toni je rekao da su kao domaćini uživali, pozivaju u ponovni posjet i nadaju se kako je i gošćama bilo jednako tako dobro kao njima.