PUTOPIS Na Visu s članovima Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka
Udruga antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka od 23. do 26. rujna je realizirala putovanje na otok Vis, a dojmove s puta s nama je podijelio predsjednik Udruge Darko Fanuko te, u stihu, Marino Turčić
Krenuli smo na put autobusom iz Krka 23.9.21. prema Sinju uz usputna zaustavljanja radi odmora. Po dolasku u Sinj gdje smo prenoćili uz stručno vodstvo posjetili smo muzej Sinjske alke, prošetali gradom uz alkarsko trkalište, pijacu, crkvu i svetište Čudotvorne Gospe Sinjske sa Franjevačkim samostanom. Nakon kraćeg uspona na tvrđavu Kamičak dobili smo slobodno vrijeme za ručak ili šetnju gradom. U hotelu Alkar nakon večere poneki odlaze u noćni razgled grada.
Nakon ranog doručka, odmoreni krenuli smo prema Splitu gdje se ukrcavamo na trajekt za otok Vis. Dolaskom na otok već smo u samoj luci bili oduševljemi mirnoćom pejsaža i ljepotom samog grada. Nakon smještaja u hotel Issa autobusom nastavljamo razgled po otoku Podšpilje, brdo Hum – do najviše točke otoka (587 m) sa vidikovcem, odakle se pruža prekrasan pogled na cijeli akvatorij otoka Visa i na vojni aerodrom koji je sagrađen 1944.g. kao jedini saveznički aerodrom u okruženju. Dolazimo u Komižu gdje sa lokalnim vodičem obilazimo Venecijansku tvrđava, crkvu Sv. Nikole, crkvu Gospe od Gusarice, staru tvornica ribe Neptun. Navečer imamo organiziranu večeru u OPG Sviličić gdje smo imali priliku degustirati domaće viške proizvode uz brudit sa palentom, poznate viške pogače i viško vino.
Nakon noćnog odmora i ranog doručka treći dan smo imali organiziran izlet brodom do otoka Biševa. Ukrcajem na obiteljske brodice Ameš i Galijula sigurno će svima nama ostati doživotno u lijepoj uspomeni, jer zahvaljujući posebno raspoloženim domaćinima mi smo svi uživali u u razgledu Modre špilje, u blizini špilje stanište Jadranske medvjedice i plovidbi oko otoka Biševo gdje smo bili svjedoci nastanka prekrasnih kamenitih stijena i uvala nastalih djelovanjem morskih valova. Nastavljamo plovidbu uz pjesmu i priču kapetana Pjera prema uvali gdje je sniman film „Mama Mia“. Uz domaću višku šalšu sa tjesteninom i uz lijepo sunčano vrijeme cijeli je ugođaj bio kompletan i svi su bili posebno raspoloženi. Nakon vožnje brodom autobusom krećemo prema Visu u rezgled Titove špilje u kojoj su Josip Broz i partizansko vodstvo tajno boravili nekoliko mjeseci tijekom Drugoga svjetskog rata (1944.).
Četvrti dan sa lokalnim vodičem razgledali smo Grad Vis, ostatke stare Isse, poluotok Prior, Kut, stare kale i palače. Po završenom razgledu grada imali smo organiziran ručak u konobi Roki’s u Pliskom polju gdje je poslužena odlična peka uz domaće vino. Puni dojmova i dobrog raspoloženja u 15:30 polazimo trajektom za Split i autobusom prema našem otoku.
Hvala našem članu Marinu Turčiću koji je ovaj izlet slikovito prikazao i u stihu:
VIJAJ NA VIS
Na kraj setenbra partili smo na fanjski vijaj, kumpanija stara,
kurijerun do Sinja, vižitali Gospu Sinjsku, muzej od alkara,
kalali se zdolu, kuntra splitskoj rivi, pasali uz Klis,
prišli va Split, srce Dalmacije, pok brodon na Vis.
Da van je samo znat česa smo se nauživali va tih par dan va raju
prišla bi van voja da greste vit čo je sve snaženo va ton lipon kraju.
Litratali smo kameni palaci, privolti i fumari, uske komiške kalete,
na litici nad moren gjedali va Eleonorini sokoli kako žvelto lete.
Sočesa smo jili i pili, provali i višku, i komišku pogaču,
brudet od liganj, avameni, a čo tek reć o ponujenon kolaču?
Ono lipo slatko od rogača va Cukaru, fali je ki ni prova kolač od kuša,
arancine, galetice od bajama… i donos mi slina curi, pona mi duša.
A peka od teletine i jančevine zo konpiron u Roki’sa,
to će nan siguro bit jena od bojih uspomen z otoka Visa.
Propjo smo se obilato najili, govorin van to zasprave,
za tin kagod litrica plavca, ol’ žmuj ohlajene bele vugave.
Svima nan je najlipje bilo obać Biševo, pono rup,
modrina ka spaja nebo z moren, a kamik bišiv i šup.
Kuliko let rabi pasat da forca morske pine
poji oneste trde i greze dalmatinske stine?
Timun u žene, a komanda re evako: Šija … desno naprvo!
Ames i Galijula su nas zeli do Modre špilje na Biševo.
Lipe riči i pisma kapetana Pjerina i njegove Silvane,
potla makaruni zo šalšun, polipšali su zadnje letnje dane.
I tako, raj korone, namesto aeroplanun va Moskvu,
finili smo na slani inćun va pogači i višku broskvu.
Istešo je šesnije bilo gjedat viške uliki i provat domaće uli,
zač judi ganaju po svoju, ma su slični kot i mi – vridni Boduli.
