FOTO/VIDEO “Ponos ste svojih obitelji, doista”: 20-ak vrijednih Krčana u tri dana saniralo više od 15 krovova i dimnjaka u Petrinji

“Hvala Krku, hvala Krčanima i njihovim obiteljima. ‘Moja’ ekipa može i treba biti ponosna na sve što je učinila u samo tri dana. Zimsko vrijeme je vrlo nezahvalno za radove, a oni su pokazali veliko srce. Ponos ste svojih obitelji, doista!”

Trebalo ih je biti tek nekolicina, ali na kraju se skupilo više od 20 pari vrijednih ruku. Vedran Kirinčić prošloga je tjedna s par prijatelja naumio krenuti prema Petrinji, odlučan pomoći u obnovi i sanaciji dimnjaka i krovišta kako bi barem dio ljudi prije snijega imao krov nad glavom i upotrebljive peći.

Na njegov poziv za donaciju materijala odaziv je bio iznad svih očekivanja – a i njegova ekipa narasla je daleko veća no što se nadao.

“Čim sam objavio poziv, dečki su se javili i uskočili. Došli smo u ponedjeljak, nas 20-ak. Podijelili smo se u četiri ekipe, među nama su majstori koji znaju svoj posao. Plan je bio uhvatiti se posla na krovovima i dimnjacima koji su prošli provjeru statičara i obaviti one najosnovnije poslove, da ljudima ne prokišnjava i da se mogu grijati”, kaže nam Vedran.

Umjesto pet u startu planiranih kuća, ovi vrijedni, samozatajni momci uspjeli su ih u samo tri dana obnoviti preko 15.

“Jako je bilo važno dobro se pripremiti, a to smo uspjeli učiniti uz pomoć učiteljice Maje Ostojić, koja nas je direktno povezala s ljudima kojima je trebala pomoć. I odaziv naših ljudi je bio čudo – u jedan dan donirali su oko 20 tisuća kuna za građevinski materijal i još oko 15 tisuća kuna za ostali potreban materijal. Potrebno je sve za sanaciju – letve, daske, grede, cement, ljepilo, kanalice, crijepovi…”, objašnjava Vedran, dodajući da bez direktnih uputa sa terena sigurno ne bi bili tako efikasni. To je ujedno i ono što savjetuje svima koji će možda ići njihovim koracima: kontaktirati ljude na licu mjesta i doznati konkretno što je potrebno i kamo ići.

Učiteljicu Ostojić, koja se spontano prometnula u koordinatora, zamolili smo da nam kaže svoje viđenje situacije.

“Cijeli dan na krovu, hladnoća, kiša, mrak… Ništa im od toga nije smetalo. Kad su otišli, u meni se toliko emocija razvilo da sam plakala od sreće i spoznaje koliko dobrote u ljudima ima. Nesebično, hrabro, stručno i sa srcem odradili su lavovski posao. Od planiranih 5, uspjeli su sanirati 3 puta više kuća. Svi dimnjaci i krovovi su na mjestu nakon jučerašnjeg novog velikog potresa. I to je jako važno”, kaže nam Maja.

Pitamo je i kako je trenutno u Petrinji, što savjetovati nekim budućim volonterima?

“Petrinjci su nemoćni i teško im je, šok je prevelik, a podrhtavanje ne prestaje. Za svaku sljedeću ekipu savjet je da se na terenu izvidi kompletna situacija, kako bi se ekipe pripremile na ono što ih čeka od radova. Organizacija smještaja je jedino problem. Moja preporuka je da se organizira u Sisku, Velikoj Gorici ili Zagrebu”, napominje Maja.

Iako su mnogi Petrinjci dobili kamp kućice i kontejnere, i njih još nedostaje, jer su mnoge kuće označene kao opasne i neuseljive, a tlo i dalje trese. No, svi majstori i volonteri su ovih dana zlata vrijedni.

“Nama trebaju ovakvi radnici za buduće sanacije. Bit će potreban i namještaj, ali s tim moramo pričekati, jer ako sve natrpamo materijalnim stvarima, ljudi se ne snalaze. Pomoć će nam trebati duže vrijeme, tako da svi stignu dati dio nečega, a time napraviti i dobro djelo”, kaže ova požrtvovna učiteljica i odmah napominje: