Pod Badnjem bi se okupilo 400 Grižanaca, Tribaljaca i Driveničana i u koloni na čistu sredu u Crikvenicu
Željko Blažičević Kotorkin sjeća se davnih običaja i hvali ovogodišnju povorku u Crikvenici
Crikveničke maškare u punom su jeku. Povorke, zabave u šatoru, pozdravljanja, druženja… Grižanci su uvijek bili rado viđeni i brojni gosti crikveničkih maškara. Svoje mjesto među znalcima i veteranima starih običaja pod maskama u Grižanama, ali i čitavom kraju bez sumnje ima Željko Blažičević Kotorkin. Jedan od osnivača i dugogodišnji komandant Centralne glazbe Grižane, a danas na čelu originalne skupine griških krabunosa Zbrda Zdola. I sigurno može ponuditi relevantan i zanimljiv pogled na crikveničke maškare.
– Vraćaju me sjećanja na mladost i davne čiste srede u Crikvenici. Mi bi svog pusta važgali u utorak i u srijedu bi se išlo u Crikvenicu. Na čistu sredu bi se okupile sve glazbe s područja Grižana, Triblja i Drivenika. Pod Badnjem bi se svi okupili. Samo je iz Grižana stizalo sedam glazbi. Bilo je puno mladih u ovom kraju. Puno ljudi koji su njegovali običaje. Samo nas iz Grižana bi bilo 150. Sve skupa bi nas krenulo u Crikvenicu po 300-400. Prekrasna povorka. Svi u jednu kolonu, a na čelu kolone predstavnici svakog mjesta. I onda pred Interom fešta. To vam je znalo biti ljudi u Crikvenici kao što je bilo na povorci u Crikvenici prije desetak dana. Sve bi se spravilo i došlo u Crikvenicu. Pogotovo griški kraj. I ta je tradicija živjela do sedamdesetih.
Čak se razmišljalo da se obnovi ta divna tradicija, da se svi zajedno spustimo u Crikvenicu na čistu sredu, ali nismo se uspjeli dogovoriti. Znate, druga su to vremena bila. Nije bilo velikih obveza, ljudi su radili po firmama, neke bi se pustilo, neki bi uzeli godišnji. Danas po tjednu nitko ne može. Radi se do kasno, radi se kod privatnika. Sad naši bubnji idu u hladovinu u utorak. Teško je vratiti običaj. No, nikad se ne zna. Zašto ne probati, smatra Željko Blažičević Kotorkin.
Griškom krabunosu jako se svidjela ovogodišnja povorka u Crikvenici.
– Jako lipo, puno grupa. A i vrijeme nas je poslužilo. Uvijek je lijepo spustiti se u Crikvenicu. To je naša tradicija. Kad čujete “bubanj i muzika, složno udaraj”, to su posebne emocije. Lijepe su naše grupe, ali su lijepe i grupe sa strane koje nose maske novijeg doba. Sve ide u modernije pa moramo i mi to prihvatiti, ali i čuvati svoje. Sve je to zajedno lijepo izgledalo na povorci u Crikvenici. Interesantnije je kad se okupe ljudi sa svih strana, a to je Crikvenica zaista ponudila ove godine. Digne povorku kad su šarolike maškare. I posebno mi je bilo drago vidjeti toliki broj posjetitelja.
A znate zašto je ovogodišnja povorka u Crikvenici bila posebna za nas Grižance? Proslavili smo 40 leta Centralne glazbe. Znate, ja sam bio prvi komandant Centralne glazbe. Nekih 10-12 godina. I to su posebne emocije. I na proslavi 40 leta smo odlučili okupiti se još jednom i zajedno na povorku u Crikvenicu. I pokazali smo se. Bilo nas je… rekao bi i stotinu. Današnjoj Centralnoj glazbi pridružili su se stari članovi. Imali smo 15 velikih bubnjeva, Mala glazba je imala 15-20 članova, ponosno prepričava Željko Blažičević Kotorkin.
