OSVRT Davor Gjenero: Političke podjele i balkanski inat uneseni u politički život lokalne zajednice na Krku
Autor: Davor Gjenero, politolog i neovisni politički analitičar
Politička rasprava (…) plodonosna je za lokalnu zajednicu, ali politički sukob koji je proizvod nepriznavanja temeljnih postulata demokracije nikad ne može rezultirati ničim dobrim, nego samo blokadom racionalnoga političkog odlučivanja i zaostajanjem lokalne zajednice
„Brine me što se Punat na lokalnim izborima podijelio, a nakon izbora se samo nastavlja dijeliti” – zabrinuto je neki dan konstatirao dobrohotni Puntar, posvećen krčkoj kulturi, kvaliteti života i jedinstvu subregionalne krčke zajednice. Kao čovjek koji živi s cijelim Krkom i koji se čvrsto poistovjetio s prevladavajućom krčkom političkom kulturom, a ona se zasniva na tome da svi, kojoj god političkoj opciji pripadali, nastoje surađivati i djelovati u korist jedinstvene subregionalne zajednice. Zato naš sugovornik, prije nego većina sumještana, shvaća da su procesi koji se odvijaju u političkoj areni u Puntu, krenuli u ozbiljno pogrešnom smjeru, a da oni predstavljaju i opasan presedan za cijeli Krk, jer se uspostavlja obrazac koji bi mogao ugroziti razinu krčke političke kulture i dovesti u pitanje one odlike koje ovdašnju zajednicu čine superiornom drugim sredinama u Hrvatskoj.
Izborni rezultati u Puntu za mnoge su bili veliko iznenađenje. Činilo se da je novi mandat dosadašnjem gradonačelniku i većini u Općinskom vijeću zapravo siguran, ali ishod prvog kruga donio je veliko iznenađenje. Odaziv na prvi krug izbora bio je relativno nizak, doduše, viši nego u većini hrvatskih lokalnih zajednica, ali svejedno nizak – izborima se odazvalo 56 % upisanih birača. Protivno očekivanjima, iako je imao samo jednog protukandidata, dosadašnji načelnik nije uspio osvojiti apsolutnu većinu i premda je imao neznatnu prednost pred protukandidatom, a apsolutnu većinu nije osvojila niti lista dviju koalicijskih stranaka, okupljenih oko dotadašnjeg načelnika.
Relativno malen odaziv na izbore uvijek je posljedica uvjerenja birača da se izborima ionako ništa ne može promijeniti, a da na njih izlaze samo oni koji su zainteresirani da se održi postojeće stanje, jer od njega imaju koristi, i oni koji su još uvijek uvjereni da su promjene moguće. Kad se dosadašnji načelnik našao u drugom krugu, zajedno s jedinim protukandidatom iz prvoga kruga, koji je za njim u prvom krugu zaostajao samo 21 glas, situacija u biračkom tijelu se dramatično promijenila.
Promjene su moguće, shvatili su mnogi, i umjesto 56 % odaziva na izbore u prvom krugu, u drugom je odaziv bio relevantno veći – gotovo 63 %. Pokazalo se da je biračko tijelo iz prvog kruga ostalo vjerno dosadašnjem načelniku, pa je on u drugom krugu osvojio posve jednak broj glasova kao u prvom, njih 560, ali je njegov protukandidat osvojio sve glasove onih koji u prvom krugu nisu glasali, ali su izašli na izbore u drugom krugu, vidjevši šansu za promjene. Uz 165 birača više, koji su izašli na izbore, novi je načelnik izabran s vrlo uvjerljivih 144 glasa prednosti. Zanimljivo je da činjenica da je na izbore izašlo bitno više birača nije utjecala na izborni rezultat župana, kandidata istih stranaka kao i poraženi načelnik općine, koji je u drugom krugu u Puntu pobijedio s golemom prednošću.
Dakle, jasno je da se u Puntu ne radi o „svjetonazorskoj” promjeni među biračima, nego o tome da birači nisu bili zadovoljni rezultatima onih koji su u prethodna dva mandata obavljali izvršne poslove u lokalnoj zajednici.
U demokratskim porecima u strankama djeluje čvrsta logika: „winn or parish”, dakle, ili pobijedi ili nestani. Oni koji izgube izbore ne mogu ostati na čelu lokalne stranačke organizacije, jer niti jedna stranka ne želi biti u opoziciji. Naime, stranka je takva politička organizacija koja se nastupom na izborima bori za sudjelovanje u vlasti ili za utjecaj na vlast. Ostati bez sudjelovanja u vlasti, za svaku je stranku neuspjeh, a oni koji su izgubili izbore moraju podnijeti odgovornost za to, prepustiti mjesto drugima, koji onda u idućem izbornom ciklusu imaju šansu promijeniti odnose i osigurati sudjelovanje u vlasti.
I hrvatsko nas iskustvo uči tome da u onim sredinama u kojima gubitnici nastavljaju voditi stranku nakon izbornog poraza, ta stranka tone i nema šansi ojačati, osvojiti potporu novih birača, a tamo gdje se provedu promjene u vodstvu, postoji mogućnost za uspjeh u idućem izbornom ciklusu.
Problem puntarske situacije je u tome što je „stara vlast” osvojila jedno mjesto više od konkurenata u Općinskom vijeću, pa izborni gubitnici to tumače kao svoju „izbornu pobjedu”, a bivši se načelnik, nakon poraza na individualnim izborima, „ukrcao” u tu „pobjedu”, preuzevši mjesto potpredsjednika Općinskog vijeća i navodno računa da će u drugom dijelu mandata on obnašati dužnost predsjednika Vijeća.
Nekoliko je rupa u priči o „pobjedi”. Izborni rezultati drugog kruga relevantniji su za tumačenje političke volje Puntara i Starobaščana, nego li rezultati prvog kruga s manjim odazivom. Osim toga, u hrvatskom sustavu lokalne samouprave izvršna vlast više ne proizlazi iz predstavničkog tijela, nego nosilac izvršnih poslova dobiva investituru izravno od birača. Sustav, dakle, na lokalnoj razini ne djeluje kao „parlamentarni”, nego kao „predsjednički”, jer su načelnik općine, gradonačelnik i župan individualni izabrani nosioci izvršnih poslova, a uloga vijeća (općinskih, gradskih, županijske skupštine) tek je kontrolna i stvarna moć predstavničkih tijela koncentrirana je na prihvaćanje ili neprihvaćanje proračuna što im ga ponudi nosilac izvršnih poslova.
O tome kako se predstavnička tijela moraju odnositi prema nosiocima izvršnih poslova, valja učiti od konsolidiranih predsjedničkih demokracija, na primjer, od one američke. I u SAD se često događa da Predsjednik ne pripada istoj političkoj opciji kao i većina u jednom ili oba doma Kongresa. To obično znači da će Predsjednik imati problema pri usvajanju nekih zakonskih rješenja, pa i to da će mu biti teško provesti proračun kroz kongresnu proceduru, ali te se situacije rješavaju razgovorima, kompromisom i nastojanjem da se uspostavi suglasnost. Predsjedavajući Predstavničkog doma Kongresa (Senatom predsjeda Potpredsjednik odnosno sada Potpredsjednica SAD) nikad ne pomišlja da je on zapravo izborni pobjednik i da on ima pravo pokušati Predsjedniku nametnuti javne politike. Pri usvajanju svih akata, koji imaju utjecaja na proračun, Kongres je obvezan načelom fiskalne odgovornosti, što znači da ne može usvajati one odluke koje izazivaju troškove što ih nije moguće pokriti proračunom.
Predstavničko tijelo u Općini Punat odlučilo se ponašati kao da ono obnaša izvršnu vlasti, ne osvrtati se na načelo fiskalne odgovornosti i svojim odlukama usvojenima na drugoj sjednici, o tome da će Općina snositi sve troškove dječjih vrtića i o udvostručenju učeničkih i studentskih stipendija preuzelo je odgovornost individualnog nosioca izvršnih poslova.
Demokratski deficiti, koji u Puntu izlaze na površinu, gomilaju se: poraženi na izborima de facto ne priznaju izborni poraz, izbjegli su snositi političku odgovornost za nj, a iz odbijanja priznanja poraza proizlazi tipičan balkanski inat prema novom nosiocu izvršnih poslova, kojim bi ga trebalo blokirati, ali i dezavuirati u lokalnoj političkoj javnosti.
Odluke o za korisnike besplatnim dječjim vrtićima i povećanju stipendija moguće je tumačiti kao „pronatalitetne” i „demografske” mjere, međutim, socijalna politika lokalne zajednice ne može se voditi ad hoc, bez ozbiljnih podloga i analize učinka pojedinih mjera. „Nema besplatnog ručka” stara je maksima koju je u ekonomskoj misli afirmirao nobelovac i borac za ekonomske slobode Milton Friedman, pa tako nema niti „besplatnog vrtića”. Izvršna vlast mora ozbiljno promisliti je li to da ona snosi sve troškove vrtića optimalna mjera ili je bolje rezultate u pronatalitetnoj politici moguće s jednako potrošenog novca postići nekim drugim skupom mjera. Odgovorno roditeljstvo nije vezano s javnim subvencioniranjem troškova brige o djetetu, nego razvijenom infrastrukturom, koju lokalna zajednica mora osigurati roditeljima.
Naravno, na izborima poražena politička skupina nije razmišljala niti o fiskalnoj odgovornosti, niti o učinkovitosti mjera koje usvajaju, nego isključivo o njihovoj dopadljivosti dijelu biračkog tijela, upravo kao što je u populistički i neracionalno vođenom Zagrebu pokojni Milan Bandić usvojio mjeru financiranja „roditelja odgajatelja”, i to bez ikakve analize troškova i koristi te neefikasne i dramatično skupe „demografske” mjere.
Naš se sugovornik boji da bi dvovlašće u općini Punat moglo samo zaoštriti podjele među građanima. Ako akteri u izabranim institucijama, dakle, „političari” na lokalnoj razini, unose razdor i potiču podjelu među sugrađanima, tada čine upravo ono što politika nikad ne bi smjela činiti. Politika je djelatnost uspostavljanja konsenzusa, kompromisa i općeg interesa, dakle, djelatnost koja smanjuje konflikte u društvu i prevladava podjele. Politički je pluralizam uspješan samo u onim sredinama gdje se političke podjele ne poklapaju s klasnima, nacionalnim, religijskim.., dakle, tamo gdje se ne stvaraju stalne nego samo privremene manjine. Koncept nepriznavanja vlastitoga izbornog poraza istovremeno je pokušaj ostvarivanja koncepta o tome kako sljedbenici te poražene opcije trebaju biti trajno homogena skupina, a oni koji nisu politički ili interesno bliski toj skupini zapravo bi trebali postati trajnom manjinom, tj. marginaliziranom skupinom.
Politička rasprava, rasprava o budućnosti, o strategijama i javnim politikama, koja ponekad može biti i vrlo oštra, plodonosna je za lokalnu zajednicu, ali politički sukob koji je proizvod nepriznavanja temeljnih postulata demokracije nikad ne može rezultirati ničim dobrim, nego samo blokadom racionalnoga političkog odlučivanja i zaostajanjem lokalne zajednice.
Vrlina Krka je u tome što je do sada postojao potpuni konsenzus o temeljnim demokratskim principima i što se nije gubilo vrijeme na „svjetonazorske sukobe”, onako kako se njih doživljava u balkanskom mentalitetu.
„Balkanizacija” i jedne lokalne zajednice na Krku, nikome nije u interesu. Problem je moguće prevladati na dva načina, jasnim stavom lokalne zajednice prema onima koji nastoje negirati i izvrtati izborne rezultate, ali i intervencijom matičnih stanaka. Nitko nije napravio toliko dobra za povoljnu krčku političku klimu, nitko nije tako snažno fokusirao politički život na unapređenje kvalitete života, kao što to čini krčki gradonačelnik, ujedno i predsjednik PGS-a, stranke koja se našla u bloku poraženih na izborima u općini Punat. Isto tako, povoljnoj političkoj klimi na Krku snažno je doprinio i pragmatični, koncilijantni, umjereni SDP-ov dugogodišnji Primorsko-goranski župan, koji je i dugogodišnji predsjednik SDP-ove županijske organizacije.
Niti PGS kao stranka, niti županijska organizacija SDP-a, nemaju niti interesa niti koristi od održavanja stanja dvovlašća i izigravanja demokratskih principa u općini Punat. Bez promjene na čelu svojih organizacija, bez priznavanja izbornog poraza i analize zašto su građani Punta i Stare Baške izgubili povjerenje u lokalna vodstva ovih stranaka (ali ne i u SDP-ova i PGS-ova župana), ovim strankama prijeti izolacija i odumiranje, upravo zbog toga što bi u narednom razdoblju mogli blokirati legitimno izabranog nosioca izvršnih poslova. Kad se takva šteta počini, teško ju je sanirati, a kad se mentalitet balkanskog inata unese u neku zajednicu, on često može biti zarazan i počne potiskivati racionalno političko djelovanje i u okolini.
Izvor: Krčki val, časopis za kulturu življenja na otoku Krku
