INTERVIEW Srđan Hulak: Pripremam knjigu fotografija o ljepotama Krka, na ponos našem otoku

“Naš otok je pravi kameleon i svako godišnje doba otkriva njegovo drugačije lice. Volim pratiti ta lica i poštujem prirodu. U mnogočemu je iskrenija i mudrija od ljudi”.

Otok Krk može se podičiti nizom vrhunskih fotografa čiji rad garantira da će Zlatni otok našeg vremena pravično biti zabilježen okom kamere za neke buduće generacije. Među njima svakako se ističe ime Srđana Hulaka, plodnog fotografa koji iza sebe ima niz izložbi i nagrada. Među onima na koje je najponosniji izdvojit će Lica grada Krka, ali i emotivnu, osobnu i izuzetno dojmljivu izložbu Mali Princ. Osam godina nakon najpoznatije fotografije iz serije Mali Princ, Srđan je izdao i istoimenu knjigu. U njenom je fokusu upravo odrastanje sina mu Vanira, mališana kojem je s tri godine dijagnosticiran pervazivni razvojni poremećaj iz autističnog spektra.

Srđanove fotografije nisu samo vizualno atraktivne; one vrlo često pričaju priču i tjeraju na razmišljanje. S ovim talentiranim fotografom razgovarali smo upravo o fotografiji, o tome koliko mu ona oblikuje život, kako je sve počelo – ali i planovima za budućnost.

1. Na vašim mrežnim stranicama spominjete da fotograf mora biti “kroničar vremena”. Vjerujem da fotografija ne može biti samo posao, već i način života. Koliko je to točno u vašem slučaju, koliko fotografija oblikuje vaš život?

Fotografija je u punom smislu riječi bila prekretnica u mom životu i svjesnosti. Tko zna moju priču zna da sam iz obiteljskih razloga krenuo u privatnike i da je fotografija zapravo otvorila vrata slobode za mene i moju obitelj. Nedavno sam objavio i kratki video o toj priči za publiku na vlastitom Youtube kanalu i Facebook stranicama.

Zahvalan sam što je ta ljubav prema fotografiji i dalje jaka, a i vrlo ju pažljivo njegujem. Citat koji spominjete se referira na unutarnji poriv fotografa da dokumentira svijet oko sebe. To znači i da poput vina neke fotografije postaju vrijednije što vrijeme više prolazi.

2. Kakvom se fotografijom najradije bavite, koje motive najradije birate?

Volim razne tipove fotografije. Svaki vid fotografije nudi nešto osebujno i svaki pita drugačiju energiju od vas: fotografiranje ljudi izazovno je zbog komunikacije, komercijalno fotografiranje bitno je odraditi vrhunski dok je primjerice pejzažna fotografija vid meditacije za mene. Hodanje sa fotoaparatom oko vrata i uživanje u prirodi. Mirisi, zvukovi te kadrovi koje ponesem kući. Ta raznolikost održava ljubav prema mediju uvijek svježom i veseli me skakanje između “žanrova”. Tu se negdje uklapa i video, kada smo kod toga.

Najdraži motivi su i dalje family motivi. Zbog obitelji i klinaca sam se započeo baviti fotografijom te me i dalje veseli fotkati moju ekipu (:

3. Primarno fotografirate na Krku pa su samim time krčki motivi najčešći. Koliko je Krk fotogeničan, uspijeva li vas iznenaditi?

Uspijeva. Naš otok je pravi kameleon i svako godišnje doba otkriva njegovo drugačije lice. Volim pratiti ta lica i poštujem prirodu. U mnogočemu je iskrenija i mudrija od ljudi.

4. Posao fotografa mnogima djeluje idilično. Ima li i svoju drugu, težu stranu? Što sve stoji iza jedne vrhunske fotografije?

Svaki posao koji čovjek voli je idiličan. Ako volite fotografiju onda je to za vas najljepši posao na svijetu, ako volite nešto drugo onda je to vaš cijeli svijet. U mom slučaju fotografija je dio vesele životne jednadžbe. Pošto volim tehniku i obožavam kompjutere, moj se posao zapravo sastoji iz nekoliko sfera koje me raduju. Prvo teren sa opremom i lov na odličan materijal, kasnije obrada materijala na kompjuteru koji me opušta. Muzika na ušima dok klinci spavaju i koji put pivica na stolu – ne žalim se!

Poanta je da ako volite što radite zapravo ne gledate na taj rad kao posao. To znači da će teški, monotoni ili mukotrpni periodi proći lakše i brže jer ne smatrate to kaznom ili poslom već svojim životnim zvanjem. A konstantno usavršavanje opet dođe samo po sebi ako želite biti bolji i napredovati u onome što radite.

5. Iza vas je niz suradnji i izložba. Na koje ste najponosniji?

Svaka izložba mi je značila drugačije iskustvo i prikazivala je vlastiti svijet. Najdraža i najemotivnija izložba mi je dakako Mali Princ. Jedna od najzanimljivijih i najšire prihvaćenih izložbi je bila Lica grada Krka. Još se sjećam pozitivnog “šušura” koji je izazvala, bio sam jako sretan što su mnogi ljudi uživali u njoj. Priča o brodu Salpi bilo mi je sjajno iskustvo, a najdulji projekt “Ljepote otoka Krka” već je postala moja trajna misija godinu za godinom.

6. Otkrijte nam koju anegdotu sa snimanja, od one vrste kad pokisnete, skoro padnete ili, nagađam, maratonski čekate savršen kadar…

Spomenut ću nekoliko jer su različite:

Jedna od najdražih fotografija mi je bila na Salpi, a osebujna je po tome što obuhvaća atmosferu tog trenutka. Ribari su krenuli na san prije izlova, a ja sam prije počinka ostao budan u tišini na brodu kasno u noći. Vani je bila mjesečina i istinski sam bio zahvalan na tom momentu.

Druga priča je kada sam s dva prijatelja (Filip i Daniel) krenuo na Velu Luku na hike iz noći u dan. Rano ujutro smo po noći krenuli prema Veloj Luci kako bismo uhvatili izlazak sunca sa Korintije. I uspjeli smo. Bio je to trenutak za pamćenje!

I onaj poznati klik fotke koja je postala začetnik serije Mali Princ. Čim sam ju uhvatio znao sam da je posebna <3

7. Vjerujem da je planova i želja za budućnost mnogo. Možete li nam otkriti neke od njih?

Trenutno uz podršku Igora Gržetića kao grafičara pripremam jednu zanimljivu knjigu o Ljepotama otoka Krka. Nadam se kako ću prikupiti sredstva da ju do kraja godine tiskam jer bi mi puno značilo kada bi jedno poglavlje fotografija o otoku mogao okruniti lijepim tiskanim izdanjem na ponos našem otoku.

Želja mi je radom promicati svjesnost ljudi, što fotografijama što videom… usmjeravati pažnju na stvari koje možda ljudima promiču, a vrijedne su njihove pažnje. S druge strane svjestan sam da zbog svojeg zanimanja mogu pred oči publike donijeti neke interesantne teme koje inače ne bi imali prilike vidjeti i to je moja vječna misija koju shvaćam vrlo ozbiljno.

Svjesnost i zahvalnost dva su ključa za sretan život. Svjesniji sam od kada sam fotograf i zahvalan sam na mogućnosti da se bavim onim što volim.