INTERVIEW Alan Žic – Teklin: Materijala za knjigu o Krku ima 20 puta više no što u nju stane
Napuštena naselja, legende i priče kao odjeci povijesti, Krk kakav je nekada bio, konačno otkrivanje otoka – to je suština ovih knjiga koje može čitati svatko, a u koje je utkana golema količina ljubavi i truda.
“Tako su govorili Dalmatinci i Boduli”, “Otok Krk konačno otkriven”, “Punat – puntarski kod” i posljednja u nizu – “Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka” – četiri su to knjige koje se bave Zlatnim otokom, a sve iz pera Alana Žica – Teklina.
Malo je tko otok Krk uspio ukoričiti toliko uspješno kao ovaj plodni autor, sve s ciljem čuvanja od zaborava krčke povijesti – ali one životne, svakodnevne; povijesti “maloga čovjeka”. Upravo zato knjige ovoga autora nisu suhoparne niti služe kao klasična povijesna građa, iako iza njih stoje sati i sati studioznog prikupljanja materijala, razgovora sa živućim svjedocima jednoga vremena, proučavanja zapisa… Napuštena naselja, legende i priče kao odjeci povijesti, Krk kakav je nekada bio, konačno otkrivanje otoka – to je njihova suština.
Kako je sve krenulo? Od kuda inspiracija, poriv i želja za pisanjem knjiga o Krku?
Podrijetlom sam iz Punta i svojedobno sam vodio turističke ture po Puntu, koje su se zvale Legende u kamenu. Bile su to priče o tome kako se što radilo, kako se živjelo, kao i legende i zanimljivosti iz lokalne arhitekture i povijesti. Te sam ture vodio dvije godine, no zatim sam postao otac i, kao i većini, životni ritam mi se značajno promijenio. Nije bilo više vremena za voditi ture, a umjesto toga sve to svoje znanje pretočio sam u prvu knjigu – “Puntarski kod”. Ta je knjiga izdana u 1000 primjeraka i planula je u samo 45 dana. Sa svakom sljedećom dogodilo se slično – to znači da su takve knjige zaista bile potrebne i željene. I sve moje knjige doživjele su i drugo izdanje; upravo ovih dana na policama se pojavilo drugo izdanje “Izumrla naselja”. Prvo izdanje pojavilo se na policama 17. siječnja, a već nakon mjesec dana knjiga je rasprodana. Onda nas je zaustavila korona, i eto, sada je drugo izdanje još “svježe” iz tiskare, ponovo među nama.
Kako ste birali teme koje ćete objaviti u najnovijoj knjizi o izumrlim naseljima?
To je odlično pitanje. Naime, sakupio sam dvadeset puta više materijala no što je realno moglo stati u knjigu. Tada dođete do onog bolnog trenutka kada od 20 tema 19 morate izbaciti, da bi ona jedna dobila zasluženi prostor. Kriterij mi je na kraju bila dobra priča. Kopao sam po arhivima, matičnim knjigama, zapisima i one lokalitete koje je pratila priča, pa makar ondje bio vidljiv još samo jedan obrasli zid – njih sam birao za knjigu. Ma kako neke druge građevine i mjesta bile možda atraktivne ili fotogenične, prednost su ipak imale one s pričom. Bilo ih je zaista spektakularnih bez priče i pomalo me srce boljelo što za njih nije bilo mjesta, ali bit će još knjiga. Drugi kriterij je bilo da je riječ o outdoor lokalitetima. U knjizi nema ničeg urbanog.
Koliko vam je vremena bilo potrebno za pripremu knjige? Kakve su reakcije čitatelja?
Priprema knjige ne ide baš linearno, ali mogli bi reći da je na svakoj knjizi godinu dana intenzivnog rada. Moje knjige nisu pisane znanstvenim pristupom nego su pisane svakodnevnim, razgovornim stilom kako bi ih svatko mogao čitati. Broj prodanih primjeraka je vjerojatno najbolji dokaz da je to što radim dobro.
Jeste li razmišljali o tome da svoje knjige prevedete na neki od stranih jezika? Bile bi sigurno i zanimljiv suvenir.
Nisam, ali knjige Otok Krk konačno otkriven i Punat – puntarski kod su četverojezične pa su samim time čitljive i govornicima engleskog, njemačkog i talijanskog jezika.
Kakvi su planovi za budućnost? Spremate li nam još koju knjigu?
Nadam se da će danje svjetlo ugledati i drugi dio knjige “Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka”, a prikupio sam i veliku količinu materijala na temu ardita, odnosno talijanske okupacije otoka Krka 1920. godine. To je vrlo zanimljiva epizoda iz otočne povijesti, prvi oružani ustanak naroda protiv fašizma u Puntu, okupatorovi zločini koji su uslijedili u Baški i Dobrinju… U svakom slučaju imam još mnogo toga za reći, materijala ima mnogo, a publika zainteresirana za otok Krk svakako postoji.
