Generacija krčkih gimnazijalaca školske godine 1977/78 proslavila 45. godišnjicu
Martina Frka Milotić 1 year ago Moja BodulijaPiše: Ana-Marija Frleta (Fabijanić)
Iako je bila još danja svjetlost, na televizoru se vrtio Dnevnik i „zapela mi je za uho“ vijest o državnoj maturi i nervozi i stresu koji vlada oko toga. Prisjetila sam se svoje mature i nekako mi se čini da to ipak nije bilo toliko stresno za nas, a nikako za naše roditelje.
No, sjetila sam se, da bi ove godine trebala biti naša godišnjica i to 45. (četrdeset i peta). Bože koliko godina, pomislila sam, i odmah nazvala kolegicu “organizatoricu“, ali naravno da je sve već bilo isplanirano, trebalo je još samo pokupiti sve telefonske brojeve i nazvati sve kolegice i kolege i eto nas tako 2. lipnja ispred zgrade današnje srednje škole. (Pomalo smo beskućnici jer je zgrada naše gimnazije porušena i izgrađena je moderna zgrada sa sportskom dvoranom, a današnju jednako velebnu, nismo nikad pohađali pa je ne osjećamo svojom).
Našli smo se tako predvečer ispred zgrade srednje škole i krenuli na obližnje gradsko groblje. Mnogo je specifičnosti u našoj generaciji, a jedna je da smo vrlo rano počeli gubiti kolege i gotovo svake godine jedan je više na nekom groblju. Zapalili smo svijeće za naše pokojne razrednike prof. Ivu Crnjaka i prof. Franju Matejčića, a kod glavnog križa za svoje pokojne profesore i pokojne kolege. Bilo je lako prisjetiti se pokojnih profesora koje pamte generacije krčke gimnazije: Vladimira Bobinca-Bobija, Đorđa Davidovića – Dabome, Zvonimira Matanića, ali i živih, neoborivog šarmera Antuna Lončara, Đure Čudića, (profesore, ako čitate ovaj članak niste Vi taj koji nas nije naučio pravopisu, nego su razno razni e-mailovi i engleske kratice učinile da zaboravimo na interpunkcije, pravila velikog i malog slova i ostala pravopisna pravila) i vječnog sportaša Marijana Cikovića.
Sjećanja samo naviru jer su i drugi specifikumi obilježili našu generaciju, pa smo bili posljednja generacija gimnazijalaca, a iza nas – sada u srednjoj školi, ne više u gimnaziji – Šuvarovci, kako smo ih popularno zvali. Još jedan dokaz vječnog traženja i evolucije školskih obrazovnih programa – curriculuma, kako ih danas zovu.
Bilo je to vrijeme predvojničke – vojne obuke u kojoj smo morali znati rastaviti i sastaviti vojnu pušku M 48 i na Dokolovu u ležećem položaju gađati metu (Bože, dobro je da su bili ćorci, sve se prašilo od promašenih meta). Bilo je jako zabavno jer osim uobičajenih adolescentskih nepodopština, povremeno smo sudjelovali u vježbama u kojima nas ništa nije smjelo iznenaditi (NNNI), za koje smo znali točno u sekundu kad će se održati i hrabro se spuštali sa drugog kata u vatrogasnom toboganu bježeći od vatre, potresa, unutarnjeg i vanjskog neprijatelja.
Bilo je to vrijeme kad su strašno iznervirani profesori mogli bez posljedica zapaliti koju pljusku, a i pokoji „vritnjak“, nije bio baš velika rijetkost. Čini se da smo to bez posljedica preživjeli. Nije bilo nikakvog brašna na posljednji dan škole jer se očekivalo da smo zreli – maturanti kako sama riječ kaže. Samo zajedničko spuštanje na kavicu kod Šiptara (dragi naši sumještani vi znate da vam se ne rugamo, to vam dođe kao Boduli) po Sv. Ani (ulica Vladimira Gortana).
Previše je sjećanja, a večera u ugodnoj atmosferi Konobe pizzerije „Galija“ gdje su dečki konobari i voditelj strpljivo i ugodno brinuli „o tamo nekim starcima koji su malo prolupali pa se smiju i buče kao da su 45 godina mlađi“, – hvala im na tome.
Već je pomalo kasno, Olga sutra ide na pir, a meni je pomalo već vrijeme da krenem kući. Vidimo se na sljedećoj prozivci, ne dolazi u obzir još jedna svijeća više na nekom groblju, ne damo se mi.
Idem ja, pozdrav svima večeras i tebi
Radojka Babić, preminula Melita Bačić, Ivica Barbalić, Ivica Drpić, Zlatko Franolić preminuo, Dubravko Frgačić, Meri Galantić (Nenadić), Josipa-Pina Giurina (Crnčić), Biserka Jurić, Boris Karabaić, Nenad Kauzlarić preminuo, Marina Kirinčić preminula, Milena Kirinčić (Juranić), Dragan Kraljić, Željka-Maja Mihovilić (Fugošić), Mladen Milčetić preminuo, Alemka Morić (Tudor), Olga Pavan (Radivoj), Gojko Štefanić, Marija Turčić (Tomašić), Marinko Vitezić, Emil Volarić, Jelisava Žužić (Bistričić), Lucija Žužić (Kosić), Ljiljana –Lili Wilhelm i Smiljan Wilhelm.