Boras Mandić: Da je umjesto oporavilišta za supove izgrađen multimedijalni centar, supova na Kvarneru danas možda ne bi bilo
Poseban obol Boras Mandić daje onima koji tijekom svih ovih godina sudjeluju u spašavanju supova iz mora.
Beli – Oporavilište za bjeloglave supove što se nalazi u mjestu Beli na otoku Cresu revitalizirano je prije 10 godina i otada je kroz njega prošlo stotinjak ptica koje su dobile priliku za drugi let. Populacija bjeloglavih supova na Kvarneru je tako ponovno počela rasti, a najljepša je vijest svakako ona kako su se supovi nakon stotinu godina vratili na Učku te ondje svili nekoliko gnijezda.
Oporavilište za bjeloglave supove postojalo je u Belom i prije, no centar je bio prepušten na brigu nekolicine entuzijasta. Za obnovu centra založio se Marko Boras Mandić, a u samom projektu sudjelovalo je sedam partnera.
„Sjećam se da mi nije bilo lako uvjeriti tadašnjeg župana i ostale županijske strukture da se ide u taj projekt. Bilo je izuzetno puno otpora, od nedostatka planiranih financijskih sredstava do inzistiranja da se u zgradi stare škole u Belom uredi multimedijalni centar o bjeloglavim supovima. S projektorima i zvučnicima. Bez volijere, bez oporavilišta, bez supova! Nešto poput ovog što danas imamo u Staroj Sušici. Da je taj koncept prošao vjerojatno više ne bi imali populaciju supova na Kvarneru. Bio bi to kraj. Ideja da se supovi spašavaju i onda transportiraju u Šibenik ili na neku drugu lokaciju daleko od Cresa i Krka je bila suluda. Srećom bio sam uporan i imao sam bezrezervnu podršku struke o nužnosti izgradnje oporavilišta, a ne muzeja. Bilo je tu puno odlazaka u Zagreb, na Markov trg, u razna ministarstva, ali vrijedilo je. Sedam partnera koliko ih se okupilo u projektu je ubrzo projekt i realiziralo. Fazno, na način da se vodila briga da se najprije izgradi nova volijera i omoguće minimalni uvjeti za boravak i oporavak te ugrožene životinjske vrste“, kazao je Boras Mandić.
Poseban obol Boras Mandić onima koji tijekom svih ovih godina sudjeluju u spašavanju supova iz mora te o njihovoj brizi u oporavilištu, a čija su imena anonimna.
„Osobe koje su neposredno svo ovo vrijeme sudjelovali u spašavanju supova iz mora i vodili brigu o njihovom oporavku su heroji cijeloga projekta. Mnogi potpuno anonimni, predani svojem pozivu zaslužni su da danas populacija bjeloglavih supova na Kvarneru raste. U ovih 10 godina spašeno je stotinjak ptica, koje ne bi dobile drugu priliku za let. A nedavna informacija da se bjeloglavi supovi nakon 100 godina ponovno gnijezde na Učki je doista predivna vijest. Mi ljudi nismo baš dobri gospodari svoje planete, zato ovakve priče treba cijeniti kao putokaz da i politika može biti lijepa priča. Ako je na korist zajednice, ljudi, stanovnika, posjetitelja, a ovdje i ove plemenite zaštićene životinjske vrste. Neka nam supovi visoko lete i neka se uvijek vrate u svoj rodni kraj, na Cres, na Plavnik, na Krk, na Učku, na naš predivni Kvarner“, zaključuje Marko Boras Mandić.
