Tonči Hrabrić, HSP PGŽ: Ribari ne mogu plaćati cijenu godina lošeg upravljanja Jadranom

„Srdela se mora zaštititi. O tome nema spora. Ali jednako tako moramo zaštititi hrvatskog ribara. More bez ribe nije budućnost, ali hrvatska obala bez hrvatskih profesionalnih ribara također nije budućnost koju smijemo prihvatiti“

HSP Primorsko-goranske županije protivi se načinu na koji Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva namjerava ograničiti ribolov srdele na sjevernom Jadranu, poručio je na konferenciji za medije održanoj danas u Krku Tonči Hrabrić, županijski vijećnik i čelnik HSP-a za Primorsko-goransku županiju.

Hrabrić je naglasio da HSP ne osporava podatke koji upozoravaju na ozbiljno stanje fonda srdele niti potrebu zaštite Jadrana, ali smatra neprihvatljivim da se posljedice višegodišnjeg upravljanja ribarstvom sada rješavaju tako da se profesionalnim ribarima broj ribolovnih dana praktično preko noći smanji sa 20 na pet mjesečno.

„Ako je stanje srdele toliko loše da je potrebno smanjiti ribolov za 75 posto, onda Ministarstvo mora odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje: kako smo došli do ove situacije i tko je za nju odgovoran? Ribar koji je kupio brod, zaposlio ljude, plaća vez, gorivo, održavanje i kredite nije donosio pravilnike niti upravljao ribljim fondom. Država jest“, rekao je Hrabrić.

Posebno problematičnim smatra obrazloženje ravnatelja Uprave ribarstva Ante Mišure da se gotovo cijela flota za ribolov srdele preselila na sjeverni Jadran jer su ondje ulovi veći.

„Upravo ta rečenica pokazuje problem. Ako je Ministarstvo znalo da se ribolovni napor godinama koncentrira na jednom području, zašto je čekalo da stanje postane alarmantno? Tko je pratio kretanje flote? Tko je procjenjivao posljedice takve koncentracije? Ne može se prvo godinama dopuštati da sustav ide u jednom smjeru, a onda problem riješiti tako da ribaru kažete: od idućeg mjeseca možete raditi pet dana“, istaknuo je Hrabrić.

Dodao je kako ograničenje na pet dana nije samo pitanje pet izlazaka na more. „Iza svakog broda postoje članovi posade i njihove obitelji. Postoje ribarnice, prijevoznici, serviseri, luke, prerada i cijeli lanac koji živi od ribarstva. Brod koji smije loviti pet dana mjesečno troškove nema samo tih pet dana. Kredit, vez, osiguranje i održavanje dolaze svih trideset dana. Neka Ministarstvo javno pokaže svoju računicu i objasni kako profesionalni ribar s pet ribolovnih dana treba održati poslovanje i sačuvati radna mjesta.“

Hrabrić je kritizirao i odluku da se javno savjetovanje o mjeri koja neposredno utječe na egzistenciju ribara provede u samo tri dana.

„Tri dana nisu ozbiljno savjetovanje s ljudima kojima mijenjate uvjete poslovanja. Ako je situacija hitna, onda je Ministarstvo dužno objasniti zašto je postala hitna tek sada. Podaci o ulovu, biomasi i koncentraciji ribolovnog napora nisu nastali prošli tjedan.“

HSP PGŽ smatra da Ministarstvo prije uvođenja tako snažnog ograničenja mora javno objaviti podatke na kojima temelji odluku: kretanje biomase srdele posljednjih godina, ulov po ribolovnim zonama, broj aktivnih plovila i ribolovnih dana po zonama te procjenu gospodarskih posljedica smanjenja ribolova na pet dana mjesečno. Ako država procjenjuje da je privremeno drastično smanjenje ribolova zaista neizbježno radi obnove fonda, Hrabrić traži da istodobno bude predstavljen i konkretan model naknade ribarima i članovima posada za izgubljene ribolovne dane.

„Ne može zaštita ribljeg fonda biti zajednički interes cijele države, a njezin trošak privatni problem nekoliko desetaka ili stotina ribarskih obitelji. Ako država u javnom interesu nekome ograniči mogućnost rada na četvrtinu dosadašnjeg vremena, mora reći kako će nadoknaditi dio nastale štete. To mora biti sastavni dio odluke, a ne obećanje da će se o potporama možda razgovarati poslije“, rekao je Hrabrić.

Naglasio je i da se zaštita srdele mora provoditi na temelju jasnog višegodišnjeg plana, a ne nizom kratkotrajnih zabrana i izmjena pravila tijekom ribolovne godine. „Ribaru treba reći kakva pravila može očekivati iduće godine i za tri godine. Treba znati isplati li mu se ulagati u brod, može li zadržati posadu i može li od tog posla živjeti. Upravljanje ribarstvom u kojem se pravila mijenjaju kada problem već postane kritičan nije održivo ni za ribu ni za ribare.“

Hrabrić je na kraju pozvao Ministarstvo da prije donošenja konačne odluke za isti stol okupi predstavnike profesionalnih ribara sa sjevernog Jadrana, znanstvenike i Upravu ribarstva te javnosti predstavi podatke i ekonomske posljedice predložene mjere.