“Nicanje iz tame” Margerite Rakić: Posljednja izložba u sklopu ljetnog programa otvara se u srijedu u Omišlju
Biljke kao figurativni motiv izlaska iz mraka manifestacija su života, nagovješćuju pojavu i rađanje oblika te simboliziraju trajno pritjecanje života
U srijedu 29. srpnja 2026. u 20 sati održat će se otvorenje samostalne izložbe “Nicanje iz tame” akademske umjetnice Margerite Rakić u Galeriji Loža u Omišlju. To je ujedno i posljednja izložba u sklopu ljetnog programa izložbi u Omišlju koji je osmislila voditeljica umjetničkog programa i viša kustosica Sonja Švec Španjol. Organizator izložbe je Općina Omišalj.
Autorica će se predstaviti s ukupno šest radova velikog formata izvedenih u tehnici ugljena na natron papiru. Kao jedan od najstarijih crtačkih materijala, ugljen se nametnuo kao prirodni izbor za oblikovanje nedorečenosti kaosa iz kojeg se rađa život. Biljke kao figurativni motiv izlaska iz mraka manifestacija su života, nagovješćuju pojavu i rađanje oblika te simboliziraju trajno pritjecanje života. Margerita Rakić koristi tamu kao područje slobode u pristupu interpretacije teme percipirajući je kao potencijalni izvor za stvaranje novih realnosti.
Iz predgovora više kustosice Sonje Švec Španjol:
“Kaos percipiramo kao praiskonsku prazninu koja prethodi stvaranju i vremenu u kojem nije vladao red među elementima svijeta. Iz kaosa nastaje red, iz tame nastaje svjetlost, iz ništavila nastaje život. Bogatstvo i raznolikost mitova o postanku svijeta poslužilo je kao sadržajni temelj istraživanja u diplomskom radu Margerite Rakić pod nazivom “Kaos i kreacija kao likovni problem” koji se po završetku studija prirodno nastavio razvijati unutar samostalnog ciklusa radova “Nicanje iz tame”.
Kaos fascinira svojom nedorečenošću, nemogućnošću potpunog otkrivanja i definiranja čime postaje neiscrpno vrelo mogućnosti izraza. Praznina i nepostojanje sažimaju svu snagu i potencijal nastanka i kreiranja svijeta. Kaos je najčešće percipiran kao bezlična tama, pustoš i praznina koja se prostire nad bezdanom. Ideja kaosa kao sadržajno potencijalne, neodređene mase koja predstavlja ishodište kreacije kakvu oblikuju mitovi o stvaranju temeljna je nit vodilja u kreiranju ciklusa radova Margerite Rakić.
Umjetnica odabire prirodni ugljen kao tehniku rada, jer njegovo crnilo u potpunosti korespondira s izrazom prvobitnog nepostojanja. Crna negira sve boje, ona se povezuje s iskonskim tminama i s onim prvobitnim nediferenciranim stanjem. Ona evocira kaos i ništavilo tj. zbrku i nered, ali i potencijal plodne zemlje, neizmjerne dubine i ponore. Mogućnost postanka iz kaosa Margerita Rakić utjelovljuje kroz oblikovanje raznolikog biljnog svijeta. Crno je tama početaka.[1] Ono omogućuje neograničenu slobodu stvaranja i interpretacije. Iz dubokog crnila rađaju se i granaju različite strukture bilja i raslinja. Kao što sama umjetnica ističe, kaos je sadržan u mračnim zakutcima i sjenama lišća i biljaka koji djeluju kao pomaknuta realnost. Tama je podloga i polazište koje autorici omogućava potpunu slobodu prilikom nastanka i oblikovanja formi. Crnilo predstavlja temelj i bazu, ali i područje slobode za likovno i procesualno istraživanje mogućnosti izraza.
Prema riječima umjetnice, ključni izazov predstavlja prikaz postepenog prijelaza iz sadržajno potencijalne materije odnosno mraka u uobličeno vidljive forme. Pojedini oblici izranjaju iz mraka gradeći prepoznatljivu strukturu sličnih, ali nikada identičnih formi. Bogatstvo toniranja pojedinih detalja fluktuira od svjetlijeg lišća koje je jasnije i konciznije oblikovano do pojedinih listova koji su tek blago naznačeni zadržavajući se u sjenovitom transformativnom području. Prizori obuhvaćaju okomite kompozicije s obiljem gusto isprepletenih trnovitih grana koje nas pozivaju da ih znatiželjno razgrnemo i otkrijemo što skrivaju, dok naglašeno vodoravni formati gusto ispunjeni strukturom lišća različitog stupnja upijene svjetlosti emaniraju unutarnji ritam kompozicije. Oblikovane biljne forme bliske su nam i prepoznatljive, ali zbog načina interpretacije i dominacije crnila uvijek ostaju djelomice tajanstvene, ne u potpunosti dokučive, ostavljajući pritom pojedincu slobodu da dovrši priču, sadržaj i likovnu interpretaciju. Raznolikost kompozicija, struktura i formata objedinjuje kontinuirana prisutnost područja tame, koja su više ili manje prostorno zastupljena, ali svugdje podjednako snažna i dojmljiva kao metaforičko izvorište nastanka svijeta, odnosno temelj i baza nastanka likovne interpretacije kaosa.”
Margerita Rakić rođena je u Puli 1991. godine. Nakon završene Opće gimnazije Pula 2009. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomski studij završava 2015. godine i stječe naziv magistra primijenjene umjetnosti. Bavi se pedagoškim radom, kao i provedbom radionica edukativnog karaktera za djecu. Diplomski studij Likovne pedagogije upisuje akademske godine 2019./2020. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Titulu magistra likovne pedagogije stječe 2022. godine. Živi i radi u Puli.
Izložba ostaje otvorena u Galeriji Loža sve do 31. kolovoza 2026. i može se razgledati svaki dan od 10 do 12 sati i od 19 do 21 sat.
