Proglašeni pobjednici Festivala teatra Omišalj – Čavle
Nagrada publike za najbolju predstavu ide u ruke Miru Čabraji i Domagoju Nižiću za predstavu “Vojni rok”
Pred prepunim gledalištem na Trgu Prikešte u Omišlju završnu su večer Festivala teatra Omišalj – Čavle otvorile načelnice dviju općina, Mirela Ahmetović i Ivana Cvitan Polić pozdravivši sve prisutne. Festival teatra koji spaja dvije frankopanske destinacije već 25 godina bilježi izvrstan odaziv publike te je danas jedan od zaštitnih kulturoloških proizvoda na Kvarneru.
Posebnost ovog festivala je upravo suradnja dviju jedinica lokalne samouprave, Općine Čavle i Općine Omišalj, nekadašnjih frankopanskih kaštela, sredina bogatih kulturnom tradicijom i narodnim stvaralaštvom. Festival organiziraju i financiraju općine Čavle i Omišalj sa svojim turističkim zajednicama, uz potporu Županije Primorsko-goranske te Ministrastvo kulture i medija RH.
Selektor i programski voditelj je Denis Redić. Festival ima ocjenjivački karakter. Publika bira najbolju predstavu a ocjenjivački sud u sastavu Višnja Višnjić Karković, Bogdana Čiča i Robert Zaharija bira najbolje od viđenog. Ulaz na sve predstave tradicionalno je besplatan.
U nastavku je odigrana šesta po redu predstava ovogodišnjeg festivala, „Kako misliš mene nema“ u produkciji teatra Exit. Maestralne izvedbe Amara Bukvića i Filipa Juričića još jednom su pokazale zašto je ova predstava aktualna već devetnaest godina.
Dok su se zbrajali glasovi publike te ocjenjivački sud donosio završne odluke, u glazbenoj pauzi su nastupili mladi puntarski duo Etel i Pal Barši.
U ime ocjenjivačkog suda priznanja je predstavio jedan od osnivača festivala, Robert Zaharija.
Prva nagrada publike s ocjenom 9,79 : “VOJNI ROK”
Tekst: DOROTEA ŠUŠAK, Režija: MIRO ČABRAJA I DOROTEA ŠUŠAK, Glume: MIRO ČABRAJA I DOMAGOJ NIŽIĆ
Trajanje: 75 min, Uzrast: 16+
Predstava „Vojni rok“ je apsolutna Hit komedija koja je u posljednjih dva mjeseca doslovno poharala dvorane diljem Hrvatske . Na potpuno drugačiji način progovara o temi o kojoj se sve češće raspravlja – ponovnom uvođenju vojnog roka. Donosi sudar dvaju svjetova koji na prvi pogled nemaju baš ništa zajedničko. Na jednoj strani su pripadnici takozvane alpha generacije – mladi naviknuti na digitalni svijet, društvene mreže, algoritme dok su na drugoj strani stoje narednici koji pokušavaju održati red, disciplinu i hijerarhiju u okruženju koje im sve više izmiče kontroli.
Priznanje ocjenjivačkoga suda
DA SAM PTICA – nagrada za najbolje redateljsko ostvarenje te najbolja predstava u cjelini
Autor: Nikolina Bogdanović, redatelj: Arija Rizvić, Produkcija: FIJI grupa, Zagreb
Glumci: Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović
Predstava govori o mladom bračnom paru koji sa svojom kćeri potkraj devedesetih godina bježi iz okupiranog Sarajeva. Sa samo dvije torbe u ruci stižu u Beč u kojem iz ratnih ruševina moraju osmisliti i iznova izgraditi život te pronaći sreću. Njihova sudbina samo je jedna od mnogih sličnih s naših prostora, gdje su izbjeglištvo ili (već godinama aktualna) ekonomski motivirana emigracija na ovaj ili onaj način obilježili gotovo svaku obitelj.
Predstava s iskrenim emocijama sreće i tuge, pa ćete se u jednom trenu od srca smijati, a već u drugom pokušati zadržati suze.
IZJAVE NAGRAĐENIH:
Miro Čabraja: Kao autor predstave i jedan od glumaca, presretan sam što smo uopće dobili priliku biti dio 25. Festivala teatra Omišalj–Čavle, a osvojiti Nagradu publike s iznimnom ocjenom 9,79 za predstavu Vojni rok za nas je posebno priznanje.
Nagrade su uvijek lijepe, ali ona koju dodjeljuje publika meni je nekako najdraža. Upravo zbog publike stvaramo, zbog nje izlazimo na pozornicu i zbog nje radimo ovaj posao. Zato veliko hvala svima koji su došli, podržali nas, smijali se s nama i prepoznali ono što smo kolega Domagoj Nižić i ja željeli prenijeti ovom predstavom.
Posebno nas veseli što je ova nagrada stigla u konkurenciji vrhunskih predstava i sjajnih kolega. Iskrene čestitke Tariku Filipoviću i Dariji Lorenci Flatz na nagradi ocjenjivačkog suda za najbolju predstavu u cjelini. Biti dio ovakvog festivala i dijeliti pozornicu s umjetnicima takvog kalibra velika je čast, a ova nagrada publike dodatni nam je vjetar u leđa da nastavimo raditi još predanije!
Tarik Filipović: Predstava koja nastane iz srca, duše, kože, sjećanja, predstava koja te svaki put napuni i emotivno isprazni… predstava koje je i za Dariju i mene jedna od najvažnijih i najdražih u karijeri…
Arija Rizvić: Hvala stručnom žiriju na nagradi za redateljsko ostvarenje i nagradi za predstavu u cjelini.
Da sam ptica najposebnija je, najintimnija i najvažnija predstava u mom redateljskom i autorskom radu. Ideja za nju nastala je još prije deset godina, iz moje duboke unutarnje potrebe da ispričam priču koja mi je bila osobno važna. To je priča koja pripada mojim roditeljima, ali i mnogim obiteljima koje su prošle iskustvo izbjeglištva. U ovu smo predstavu Daria, Tarik, dramaturginja Nikolina Bogdanović i ja ogolili sebe, utkali svoje emocije, svoje uspomene i istinu, A način na koji je Daria i Tarik već gotovo šest godina iznova oživljavaju na svakoj izvedbi za mene je istinsko glumačko majstorstvo. Sretna sam što naša ptica leti već godinama i što će, vjerujem, letjeti još dugo.
Najveća mi je radost gledati kako publika uz ovu predstavu diše, smije se i plače. Hvala vam što ste prepoznali njezinu nježnost, iskrenost, istinitost i hrabrost te njezinu potrebu da govori o onome što nas, pogotovo danas nažalost i dalje okružuje i duboko dotiče.
Filip Juričić: Drago nam je da čak i nakon što 19 godina igramo “Kako misliš mene nema“ dobivamo festivalske nagrade u žestokoj konkurenciji. Mene to preplavljuje ponosom.
Amar Bukvić: Svaka nagrada je vjetar u leđa pa i nakon gotovo dva desetljeće igranja. Hvala žiriju što je to prepoznao.
