Najljepše “hvala” jednom od najzaslužnijih sinova Dubašnice: U Portu svečano otkrivena bista akademika Branka Fučića

Martina Frka Milotić 2 weeks ago Kultura & zabava

U obraćanjima govornika istaknuta je veličina akademika Fučića i značaj njegove ostavštine, ali i jednostavnost koja je obilježila njegov život, uvijek u kontaktu s “malim ljudima”

Ispred Samostana Sv. Marije Magdalene u Portu, pred mnogobrojnim uzvanicima, gostima i Dubašljanima, ove je nedjelje svečano otkrivena bista akademika Branka Fučića.

Ondje gdje je prvi put otvorio oči i spoznao svijet, na mjestu kojemu se uvijek najradije vraćao, na blagdan Male Gospe i ujedno njegov rođendan, Dubašnica i Porat na najljepši su način rekli “hvala” jednome od najzaslužnijih sinova Dubašnice i otoka Krka uopće.

Bistu koju potpisuje akademska kiparica Tatjana Kostanović otkrilo je dvoje dubašljanskih mališana, kao simboličnu potvrdu da djelo akademika Fučića ostaje sačuvano i za neke buduće generacije, a događaju je nazočio i Fučićev sin Nino Fučić sa suprugom.

Kako je istaknuo načelnik Općine Malinska-Dubašnica Robert Anton Kraljić, inicijativa o postavljanju biste seže u pretpandemijsko vrijeme, no upravo je COVID ponešto odgodio – ali u konačnici ne i spriječio – njenu realizaciju.

O životu i djelu akademika Branka Fučića govorili su Fra Branko Lovrić, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša; akademik Ferdo Bašić, akademik Milan Mihaljević i povjesničar Tomislav Galović. U njihovim obraćanjima istaknuta je veličina akademika Fučića i značaj njegove ostavštine, ali i jednostavnost koja je obilježila njegov život, uvijek u kontaktu s “malim ljudima”.

“Nikada nisam bio sam, uvijek i svugdje sam prepoznavao prave ljude, muževe i žene, mladost i starost. S pravim ljudima sam uvijek lako kontaktirao. Odmah bi mi se otvarali, zdušno me pomagali, postajali mi trajni prijatelji. Moji najbolji informatori bili su nepismeni starci i starice; ljudi koji mnogo žive i dugo pamte. Moj radni kabinet često su bila seljačka ognjišta. Najviše sam primio od onih koji su najmanje posjedovali. Njihov sam veliki dužnik”, poručio je sam Fučić u jednom od svojih zapisa koji danas krasi i njegovu bistu, a koji je ovom prilikom okupljenima pročitao Galović – uz napomenu današnjim malenim Dubašljanima da čitaju i pamte Fučića, ali i da ga u prolazu koji put – povuku za nos!