Ukleta kuća koja to nije: Ovo je priča o najintrigantnijoj kući na otoku Krku

Kuća koja intrigira svojom pojavom i budi maštu prolaznika ima vrlo bogatu prošlost, a čini se – i budućnost

Svako toliko na društvenim mrežama povede se rasprava o tajnovitoj kući koja je s vremenom, nehotice, poslala najpoznatija kuća na otoku Krku. Mnoge druge bez sumnje svojom važnošću i poviješću više zavrjeđuju tu titulu, no kuća koja se nalazi uz glavnu otočnu prometnicu, nadomak skretanja za Malinsku, neizbježno je dobro poznata baš svakome tko se ikada provozao otokom.

Među brojnim komentarima nađe se tako povremeno i poneki maštoviti, o “ukletoj kući iz koje se čuju vriskovi”, a neki su je pak poistovjetili i s opjevanom vrbničkom Kuginom kućom – no koja je njena prava priča? Srećom, ima ljudi koji čuvaju znanje o njenoj prošlosti, pa je ovo lako rješiv misterij.

Naime, riječ je o “popovskoj kući”, koju su stari Mihojci izgradili za svog kurata – duhovnika, svećenika.

“To je kuća u kojoj je kao pop boravio Matej (Mate) Justinić, stric od moga pradeda Antona Justinića (Rošići) rodom iz sela Kras. On je bio župnik u Miholjicama, Semenjima i Svetom Vidu, a upravo u njegovo vrijeme većina ljudi s ovog područja je preselila u Sveti Vid i to zbog opasnosti od malarije. Pop Mate je bio dobrotvor Svetog Vida i Krasa jer je financijski pomagao izgraditi, odnosno proširiti crikve. Inače, sva ova sela vodila su se pod Omišjanski kunfin i nisu spadala pod Malinsku kako je to danas, što stari Svetovičani moru i potvrdit. Kuća nije ukleta, ali kao na većini kuća u napuštenim selima skinuti su najprije krovovi, onda erte, škrile i sav drugi materijal koji se potom koristio za gradnju novih kuća u Sveti Vid”, pojašnjava Karlo Hren s Krasa, čija obitelj u svojoj konobi još čuva fotografiju svog pretka, a s njom i važan dio povijesti ovoga kraja.

Kako nam objašnjava Karlo, malarija je u drugoj polovici 19. stoljeća raselila mnoga ondašnja sela, dok su druga, poput Maršića i Sršića, živjela još desetljećima u 20. stoljeću. Problem starog naselja bila je upravo lokva koja se nalazi uz samu kuću, a nosi ime Petilokva. Prema narodnoj predaji, zdenac je kopalo petoro braće, po kojima je potom dobio i naziv. Zdenac je navodno bio dubok čak dvadeset metara, a do dna su vodile drvene stube.

“Malarija je dolazila iz jezera, ali ni lokve nisu bile od pomoći i zato su ljudi, iz opreza, napuštali svoje domove. Bila je to bolna smrt. Upravo pop Mate, kao učen čovjek, bio je jedan od pokretača ekspedicije u sklopu koje su lokve isušene, očišćene, a zatim su u njih puštene ribice gambuzije, koje su jele ličinke komaraca i tako sprječavale širenje bolesti. Pop je kasnije inicirao i preseljenje stanovništva, a naposljetku se i sam preselio u Sveti Vid, gdje je sagradio kuću u kojoj je, na prvom katu, potom djelovala škola. U prizemlju je pak uredio toš koji i danas postoji”, objašnjava Karlo.

Pop Mate pokopan je u Dobrinju, a “misteriozna kuća” u starom naselju tako je ostala zadnja naseljena prije potpunog napuštanja sela. Ruševine prvog kuratnog stana i danas su dobro očuvane, a nakon prometne nesreće prije nekoliko godina, Općina Malinska-Dubašnica obnovila je porušeni dio prepoznatljive, tradicionalne volte i postavila zaštitnu ogradu. No iako je ostatak naselja davno izgubljen, čini se da bi ova kuća mogla imati budućnost.

“Prije nekoliko godina okupila se ekipa etnologa, arhitekta i urbanista na čelu sa Grgom Frangešom i nastala je ideja o uređenju Kuće krčke dobrodošlice. Naime, upravo ova kuća je prva koju možete vidjeti s lijeve strane ceste po dolasku na otok, a naša je želja bila obnoviti je i urediti u originalnoj verziji, kao što smo učinili s Kućom dubašljanske baštine u Bogovićima. Tako bi ona postala svojevrsni muzej, primjer nekadašnjeg života na Krku, i pružala dobrodošlicu svima koji dolaze na naš otok”, govori nam načelnik Općine Malinska-Dubašnica Robert Anton Kraljić.

“Uz kuću se nalazi i duboki bunar sa skalama, koji je još arheološki neistražen. Čitavo područje malinskarskog zaleđa je vrlo zanimljivo i bogato poviješću, pa tako ovdje imamo i nekoliko crkvica i uređenih šetnica, nešto dalje je i jezero, netaknuta priroda… Voljeli bi da upravo ova kuća jednoga dana bude polazišna točka za istraživanje cijelog ovog kraja i nekih budućih hiking puteva Dubašnice”, pojašnjava Kraljić.

Zasad su ovi planovi tek u povojima, budući da tek predstoji njihova razrada, ozbiljniji projekt, povlačenje sredstava iz za to predviđenih fondova – no ideja postoji, a Popovska kuća strpljivo čeka. I ne ide nikamo – osim možda u mašti ljubitelja horor priča.