Kako su Krk i Istra završili u fantasy romanima Ivanke Ferenčić Martinčić
Baština otoka Krka bogata je usmenom predajom, mitovima i legendama, ali to nije razlog zašto se baš Krk pojavio kao mjesto radnje u fantastičnim romanima u kojima nadljudska bića odlučuju o sudbini našeg svijeta.
Trilogija „Krv, kosti i pepeo“, serija je romana koji spadaju u žanr urbane fantastike, spajajući našu svakodnevicu sa svijetom magije, čudovišta i neljudskih bića. Iako je prva knjiga „Krv mojih predaka“ smještena u New York kao veliko urbano središte, ipak su nastavci čitatelje poveli bliže domu.
Sve je počelo pitanjem: Zašto ne Hrvatska?
Nakon izlaska prve knjige, autorica je naišla na učestalo (i pomalo domoljubno) pitanje: “Zašto se radnja ne odvija u Hrvatskoj?” S obzirom na to da je riječ o tajnim nadnacionalnim organizacijama koje štite svijet od neljudskih prijetnji, bilo je logično smjestiti početak priče u metropolu poput New Yorka. No, kako sama kaže, odgovor kritičarima našla je u inatu — i rezultat je dijalog u drugom nastavku „Kostima mojih predaka“ koji nas je nasmijao:
„Neko mjesto dovoljno blizu strateški važnih točki za Red, ali dovoljno malo i beznačajno da nemamo resurse ondje.”
„On je u Hrvatskoj, zar ne? Blizu i beznačajno. Mislim, oprosti, ali to je savršeno.”
I tako je Hrvatska — i to baš naša obala — postala poprište nadnaravnih sukoba i političkih spletki čuvara svjetske ravnoteže. U drugom i trećem dijelu trilogije, inspektorica Beata Kingsdale sa svojom stražom, seli na našu obalu. Da je ostalo samo na tome, bilo bi zabavno, ali likovi ondje proživljavaju jedan “sidequest” zbog kojeg putuju u Istru, a zatim na Krk na kojem obitavaju tri vješte žene, nimalo prikriveno inspirirane hrvatskim autoricama Martinom Frka Milotić i Jelenom Hrvoj, kao i bookblogericom Zlatkom Minđek. Osim Rimčeve Nevere, nekretnina koje se rentaju turistima, domaćih kolača i kave koju zovemo turskom, ovaj urbani fantasy tako je uspio integrirati i najdraži hrvatski razgovor na temu “to nije Istra, nego Kvarner”.
Središnji motiv trilogije je obitelj Kingsdale, svi redom pripadnici neljudske vrste, koji su preuzeli dužnost čuvara nad našim svijetom. Svaka knjiga fokusira se na druge članove obitelji, dok se kroz osobne dileme, političke intrige i sudbonosne bitke gradi širi mitološki svijet. *Krv mojih predaka* uvodi nas u priču kroz lik Nolie Rathbone, dok *Kosti mojih predaka* proširuje narativ s Beatine i Vanjine perspektive. U završnici, *Pepeo mojih predaka*, pratimo blizance Bellu i Michaela Kingsdale, koji se suočavaju s posljedicama prošlih izbora i ratom koji prijeti spaliti sve što su voljeli.
Fantasy kao žanr prirodno teži serijalima — svjetovi su kompleksni, radnje se granaju, a likovi se razvijaju kroz više nastavaka. No domaća scena često nam nudi obećavajuće početke koji, nažalost, ne dobiju svoj kraj. Upravo zato je *Krv, kosti i pepeo* pravi dragulj: ne samo da je riječ o serijalu s jasnom vizijom, nego i o rijetkom slučaju domaćeg fantasyja koji je — dovršen.
Osim domaćeg fantasyja koji može parirati svjetskima, očekuje vas i duhovito, a smisleno vraćanje u Hrvatsku — bilo da se radi o geografiji, jeziku, stereotipima ili kolačima. A Krk? Krk u ovoj trilogiji nije samo turistička destinacija. On je postao dio mitske karte svijeta gdje se odlučuje o sudbini čovječanstva.
Ivanka Ferenčić Martinčić književnica je poznata po svojim dječjim naslovima, a osim književnim i uredničkim radom bavi se i storytellingom.
Njene knjige se mogu naručiti OVDJE.
