Iz pera Petra Kopanice: Moj otok od zlata

Piše: Petar Kopanica

“Moj otok od zlata”
Moj otok vjere, molitve, crkava, kapela i poklonaca.
Otok sedam kaštela knezova krčkih Frankopana, sedam Štatuta, sedam općina (šest općina, jedan grad)
Poluotok Prniba, sedam crkava
Sveti Dunat
Sveta Lucija
Sveti Pavao
Sveti Mikula
Sveti Vid
Sveti Toma
Sveti Danijel
Poslije jučerašnje objave o svetoj Marini, dobio sam zanimljivu poruku:
“Blago si ga vama, vi uživate u danu, a ja moram grijati školsku klupu.”
Moj odgovor: “Stvarno sam uživao u danu, za utjehu, i ja sam grijao školske klupe, a sinoć i fotelju.”

Petre pojasni, školska klupa i fotelja? Pojam “školska klupa” vam je poznat, ali fotelja? Dragi moji, nije lako pisati o crkvicama i kapelama, kada znate da je o njima već “puno toga zaposano” a vi biste trebali napisati nesto novo. Stvarno je potrebno zagrijati fotelju, da biste došli do novih podataka.

Moj današnji “knežev put” započeo sam od crkvice Svete Lucije, koja se nalazi na izlasku iz Grada Krka prema Puntu. Sveta Lucija, zaštitnica očiju, vida… kovača. Crkvica koja se je nekada nalazila na osami, na raskrsnici dvaju važnih putova. Jedan put vodio je prema Dunatu- Puntu, a drugi prema Svetom Mikulu. Svetkovina Svete Lucije slavi se 13. prosinca. O crkvici sam našao šture podatke. Prvi puta se spominje 1424. Prepostavlja se da je ranokršćanska. Vrijedno je spomenuti da se svake godine na spomendan svete Lucije u crkvici održava misa, uz veliki broj vjernika s Vidikovca, (vid – vidikovac ), i Grada Krka.

Lučica Sveti Mikul, luka koja očarava svojom mirnoćom. Danas i za mene iznenađenje. Zamislite, nema niti jednoga broda na “zimovanju”. Lučica koje je u povijesti bila značajna, povezivala je Punat, s Košljunom, s Krkom i Vrhom. Dugo bih o tome mogao pisati. Odlazak Puntara u gimnaziju u Krku. Lučica je bila “najprometnija” za Antonju 13.06. Vjernici iz Vrha, Kosića, Krka, a i istalih mjesta dolazili su u lučicu, a barkarijoli iz Punta su ih prevozili na Košljun. Danas, veza postoji, ali ne tako često.

Priča: Ako se zatečete u lučici Sveti Mikul, a zakasnili ste na prijevoz. Što učiniti? Zapaliti oganj, i barkarijol će doći po vas. Davno je to bilo, ali još i danas se vide ostaci ugljena. Šalim se, ostaci su to ugljena od fešti na Svetom Mikulu. Što učiniti ako se nađete na Mikulu, kiši, a nemate prijevoz do Punta? Na samoj rivi nalazi se mala kućica, zaklon. Uđite u nju.

“Vjerniče, ulaskom u kućicu, ušao si u kapelu Svetoga Mikule”, prekriži se. Sveti Mikula (06.12.) zaštitnik, pomoraca, putnika i djece, zaštitio je i vas. Sada u miru možete telefonirati i pozvati prijevoz. Kapela je sigurno davno napuštena jer nema o njoj nema zapisa.

Obećao sam vam fotografiju, kamena “bite” koja u sredini ima škulju (otvor) za vezati kajić. Da sam ju jedva pronašao, vidljivo je s fotografije. Danas u moru nisam vidio “ni špara, ni fratra”, jedino sam ulovio predivnu ribicu.

Sveti Vid, kapela u blizini velike lokve, na Prnibi, u blizini mora, na izlasku iz Puntarske drage. Danas samo ostaci u temeljima i apside. Kapela se spominje u vizitacijama 1579. O prenosu oltara iz ove kapele u Krčku katedralu sve je uredno zapisano. Predajom se spominje most, sajam koji se je tu održavao, vinogradi, maslinici… Spominje se da je kapela slučajno otkrivena. Ne bih se s time složio.

Pokojna dr. Petrica Žic Novosel mi je potvrdila; “Znaš Pero, ja sam ti crikvicu Svetoga Vida na Prnibi gledala zi svoje školske klupe. Škola je bila u današnjoj zgradi pošte”.

Danas se gotovo do kapele može doći autom? Ne samo do kapele, već i do predivne lokve. Sjeo sam uz lokvu i odmorio se. Dok sam tražio drugu tenisicu, ponovno sam glumio ” ekologa”.

Za sam kraj: na početku sam spomenuo, sedam kapela. Znam nisu sve na Prnibi, iako sam tako napisao. O ostalim kapelama u jednom od nastavka. Na povratku s Prnibe u Grad Krk. Lijepo iznađenje me je dočekalo u kneževom dvoru. Na poklon sam dobio kišaricu s povrćem i voćem.

Predivan sunčan dan.
30. siječnja leta gospodnjega 2024.
Punat – Krk – Prniba – Krk – Punat