[FOTO] Što se dogodilo s hrastovima u Malinskoj? Ovo je priča iza njihovog “šokantnog” izgleda

Martina Frka Milotić 4 hours ago Novosti

S obzirom na atmosferu linča koja je buknula, za pojašnjenje o “novom ruhu” starih dubašljanskih hrastova u Bogovićima zamolili smo Tonija Kraljića, mag. ing. šumarstva i direktora KD Dubašnica d.o.o., uz dodatnu molbu za opsežniji osvrt na upravljanje dubašljanskim drmunima

Društvene mreže ponekad mogu biti koristan izvor informacija, platforma za kvalitetne rasprave i ukazivanje na potencijalne probleme, ali i mjesto žestokih svađa. Jednu burnu raspravu – i salvu negativnih, nažalost i vrlo ružnih komentara ovoga je tjedna izazvala objava o “radikalno” orezanim hrastovima u Bogovićima. Riječ je o stablima koja su do izražaja došla nakon uređenja parka za pse smještenog nedaleko škole i groblja, a koja su početkom svibnja orezana od strane Komunalnog društva Dubašnica. Dio građana pritom je prepoznao trinkanje – tradicijsku, stoljetnu praksu održavanja dubašljanskih šuma, koje upravo zbog ovakvog gospodarenja danas predstavljaju europski fenomen te konkuriraju i za UNESCO zaštitu.

No “goli” izgled orezanih hrastova izazvao je i burno negodovanje više desetaka građana koji su čin orezivanja nazvali “zločinom”, pozivajući pritom na prijavu nadležnim organima, kažnjavanje nadležnih, ali i radikalnije: “treba njima ruke porezat gamad prokleta”, “vražje nakaze”, “onaj ko je naredio, na Krčki most skinuti do gola”…

S obzirom na atmosferu linča koja je buknula na društvenim mrežama, za pojašnjenje o “novom ruhu” starih dubašljanskih hrastova u Bogovićima zamolili smo Tonija Kraljića, mag. ing. šumarstva i direktora KD Dubašnica d.o.o., uz dodatnu molbu za opsežniji osvrt na upravljanje dubašljanskim drmunima. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:

“Primarni razlog zahvata sječe (trinkanja) stabala hrasta medunca u parku za pse u selu Bogović bila je sanacija krošnje i povećanje stabilnosti stabala. Riječ je o prostoru koji je tijekom 2024. i 2025. godine uređen prema općinskim planovima, nakon što je godinama bio zapušten. Prilikom uređenja sačuvana su sva stabla većih dimenzija, unatoč lošem stanju njihovih krošnji i debala, a na istoj su površini posađena dodatna tri stabla koprivića.

Na navedenoj površini rastu četiri stabla hrasta medunca – tri unutar psećeg parkića i jedno izvan njega. Sva četiri stabla su trinkanci, odnosno stabla koja su tijekom života održavana zahvatom sječe u glavu, poznatim kao trinkanje. Takav način gospodarenja vidljiv je po njihovu specifičnom habitusu, ali i karakterističnim oštećenjima krošnje i debla. Upravo su ta oštećenja bila razlog za provođenje zahvata. Zahvatu smo pristupili godinu dana nakon uređenja parka kako bi zahvaćena stabla razvila što više bočnih izboja te nakon zahvata ipak sačuvala dio lisne mase. Stablo „izvan ograde“ trinkano je prije desetak godina i ono nije bilo predmet jučerašnjeg zahvata, kao ni stabla na susjednoj čestici kojom također upravlja Dubašnica d.o.o., da bi se osiguralo dovoljno hlada posjetiteljima parka. Stabla koja su djelatnici Dubašnica d.o.o. tijekom jučerašnjeg dana tretirali trinkanjem posljednji su put bila trinkana prije približno 30 do 50 godina.

Trinkanje – tradicijska praksa i europski fenomen

Trinkanje je tradicijska praksa upravljanja stablima hrasta medunca vrlo raširena u krajobrazu Dubašnice. Riječ je o posebnoj vrsti sječe pri kojoj se grane uklanjaju visoko na deblu. Većina stabala hrasta medunca u privatnim šumama središnjeg i zapadnog dijela otoka Krka upravo je tako održavana. Zbog toga je otok Krk fenomen u širim europskim razmjerima. Upravo u toj tradiciji kao i tradiciji održavanja drmuna može se pronaći jedan od razloga zbog kojih je na Krku, za razliku od mnogih drugih jadranskih otoka, priobalja ili Istre, očuvana prirodna i strukturno stabilna šuma hrasta medunca i bijelog graba na velikim površinama. U Hrvatskoj se ovaj zahvat još naziva šubarenje, pedalanje, sječa u glavu ili prevršivanje.

Najčešće su se stabla trinkala u intervalima od 15 do 30 godina, ovisno o potrebama i okolnostima. Izostanak zahvata tijekom razdoblja dužeg od četiri ili pet desetljeća dovodi do prerastanja krošnje koju deblo, često zahvaćeno truleži, više ne može sigurno nositi. Posljedice su smanjeni prirast i vitalnost, odumiranje krošnje, lomovi grana ili pucanja debla.

Kao uobičajen način pridobivanja drva ili održavanja stabala, trinkanje je uglavnom napušteno tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada počinje napuštanje tradicijskih praksi upravljanja krajobrazom općenito. Danas ga još prakticira tek mali broj pojedinaca. Zbog toga većina postojećih trinkanih stabala ima krošnje koje su znatno prerasle nosivost svojih grana i debla. Upravo zato posljednjih godina, tijekom nevremena, dolazi do sve većeg broja izvala i lomova hrastova medunca, iako bi hrast kao vrsta trebao biti otpornija na vjetrolome od mnogih drugih vrsta. Tijekom 2025. godine djelatnici Dubašnica d.o.o. sanirali su desetak takvih slučajeva, dok su kod borova, koji su u izvalama i lomovima nekada prevladavali, evidentirana tek dva ozbiljnija loma ili izvale.

Trinkane šume pod UNESCO zaštitom

Trinkani hrastovi, poznati kao trinkanci, imaju prepoznatljiv izgled – snažno deblo i razgranatu, često šuplju krošnju punu života. Takva stabla mogu biti iznimno stara, a istovremeno vrlo otporna. Trinkanje je primjer znanja nastalog iskustvom i prilagodbom – načina korištenja prirodnih resursa uz očuvanje sposobnosti stabla za brz oporavak. Dugo se smatralo zastarjelom i štetnom praksom, no suvremena istraživanja i novi pristupi očuvanju staništa sve češće potvrđuju njegovu vrijednost. Danas se trinkanje prepoznaje kao metoda koja može povećati otpornost stabala i pripadajućih staništa, ali i kao važan element očuvanja kulturnog identiteta kroz revitalizaciju prepoznatljivog kulturnog krajolika. Zbog toga se više ne smatra uništavanjem šume ni stabla, nego održivim znanjem predaka koje doprinosi dugoročnoj stabilnosti ekosustava.

Suvremene koristi trinkanja su brojne:

– stablo se nakon zahvata brzo obnavlja, dok šumsko tlo ostaje očuvano 

– otvara se prostor za ispašu stoke i druge oblike korištenja prostora 

– trinkano stablo može doživjeti znatno veću starost 

– pomlađivanjem krošnje skraćuje se put kolanja vode i hranjivih tvari, dok snažan korijenov sustav i pripadajuća mikoriza ostaju očuvani 

– stablo postaje otpornije na klimatske ekstreme, osobito ljetne suše i visoke temperature 

– sniženo težište krošnje povećava otpornost na vjetrolome i izvale 

– šuplja debla i razgranate krošnje pružaju stanište brojnim pticama, kukcima i sisavcima te potiču bioraznolikost 

– stabla redovitije i obilnije plodonose, što pozitivno utječe na šumske organizme, stoku i čovjeka 

– produkcija biomase redovito trinkanih stabala tijekom određenog razdoblja može nadmašiti produkciju netrinkanih stabala na istom staništu, čime postaju vrijedan izvor ogrjevnog drva i važan saveznik u vezivanju ugljika te ublažavanju klimatskih promjena 

Šume kojima se gospodarilo takvim zahvatima u Španjolskoj i Portugalu danas su prepoznate kao vrijedni kulturni krajolici, a neke su stekle i UNESCO zaštitu. Naše je mišljenje, potkrijepljeno multidisciplinarnim projektima i istraživanjima provedenima posljednjih godina, da i Dubašnica zaslužuje sličan status.

Obiteljska stabla – svjedoci kulture, kontinuiteta i identiteta

Trinkanje kao način gospodarenja omogućavalo je da se kroz više generacija s istog stabla dobiva drvo za ogrjev i gradnju. Budući da su drmuni i stabla često bili nasljeđivani unutar obitelji, generacije su se grijale na drvo istoga stabla te koristile njegove plodove i druge resurse. Pojedina trinkana stabla stoga se s pravom mogu nazvati „obiteljskim stablima“ – svjedocima kulture, kontinuiteta i identiteta lokalnog stanovništva. Upravo su takva stabla i odnos ljudi prema njima razlog zbog kojeg je hrast medunac, odnosno dub, svoje mjesto pronašao na grbu Općine te u samom nazivu Općine Malinska-Dubašnica.

Reintrodukciju trinkanja kao metode sanacije hrastovih stabala na javnim površinama smatramo dobrim načinom upoznavanja javnosti s vrijednošću tradicijskih praksi i stvaranja šireg senzibiliteta prema tradiciji, okolišu, stablima i kulturnom krajoliku. Upravo u toj i sličnim tradicijskim praksama leži velik dio otpornosti zajednice i staništa na klimatske promjene i druge izazove budućnosti. 

Zbog toga interes građana i raspravu nastalu nakon zahvata smatram pozitivnima. Nadam se da će mnogi zainteresirani kroz nekoliko godina ponovno posjetiti navedena stabla i moći prepoznati smisao i rezultate ovog zahvata.

Vjerujem da će osobe koje ne poznaju Dubašnicu teško u potpunosti razumjeti duboku povezanost njezinih stanovnika i lokalnih šuma, odnosno stabala hrasta. Povezanost koja je nekada definirala svakodnevni život, a danas puca uslijed urbanizacije i pritisaka modernog života. 

Može se postaviti pitanje treba li stabla na javnim površinama trinkati ili primjenjivati blaže metode redukcije krošnje. Međutim, činjenica je da se jednom trinkano stablo dugoročno može sanirati jedino ponovnim trinkanjem, pogotovo ako su započeli procesi truljenja krošnje ili debla. Zahvat jest radikalan, sigurno uzrokuje „vizualni šok“ neupućenima i tijekom najmanje dvije godine nakon provedbe stablo nema razvijenu krošnju niti očekivani prirast. Također nakon zahvata stablo je podložnije napadu pepelnice. Ipak, već nakon tog kratkog razdoblja stablo razvija novu, bujniju i vitalniju krošnju, a prirast postaje veći nego prije zahvata, što je potvrđeno i znanstvenim dendrokronološkim metodama. 

Trinkanje, uklanjanje ili prirodan rast

Djelatnici Dubašnica d.o.o. tijekom posljednje tri godine trinkali su dvadesetak stabala hrasta medunca na javnim površinama, pri čemu nijedno od tih stabala nije prvi puta tretirano tim zahvatom. Smatram da stabla uzrasla slobodno bez prijašnjih trinkanja treba pustiti da rastu prirodno sve dok ne postanu ozbiljna ugroza sigurnosti ljudi i/ili njihove imovine. Ponekad, upravo trinkanje može predstavljati kompromis prema dijelu javnosti koji stabla doživljava kao prijetnju zbog mogućih izvala, lišća, začepljenih oluka ili problema s oborinskom odvodnjom ili pak banalnih stvari kao što je zapriječen pogled prema moru. Mnogim stablima su presudili ti razlozi. Nažalost, Dubašnica d.o.o. znatno češće zaprima zahtjeve za uklanjanje stabala nego primjedbe na njihovo orezivanje.

Činjenice navedene u ovom tekstu kao i odluka o provođenju trinkanja, odnosno vremenu i načinu provedbe nisu proizvoljne, već se temelje na znanstvenim istraživanjima i projektima koje je Dubašnica d.o.o. provela posljednjih godina. Među njima se izdvajaju:

– „Utvrđivanje starosti i dinamike prirasta orezivanih stabala hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) na području Općine Malinska-Dubašnica“

Projekt je tijekom 2023. godine proveo Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma te Laboratorij za dendroekologiju i klimatske promjene. 

– „Analiza šumskog ekosustava u kojem se gospodarilo sječom u glavu, procjena razine ugroženosti i definiranje prijedloga mjera zaštite i očuvanja vezano uz fenomen sječe u glavu u šumama hrasta medunca na otoku Krku“, u sklopu projekta FORESIST (SIHR00099), Interreg SI–HR 2021.–2027.

Projekt je tijekom 2025. godine proveo Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma te Laboratorij za dendroekologiju i klimatske promjene. 

Smatramo da smo provedbom navedenih projekata stekli dovoljno znanja i sigurnosti za provođenje zahvata trinkanja, svjesni njegovih koristi i mogućih rizika za stablo te organizme koji u ili na njemu obitavaju. 

Posebno mi je zadovoljstvo istaknuti da smo među rijetkim komunalnim društvima u Hrvatskoj koja se aktivno bave ovakvim holističkim, interdisciplinarnim istraživanjima. Zadatak Dubašnica d.o.o. nije samo održavanje javnih zelenih površina na području Općine Malinska-Dubašnica, već i očuvanje identiteta i baštine koji smo naslijedili od prethodnih generacija. Tradicijske prakse i specifični krajobrazni elementi koji su iz njih proizašli danas su među najugroženijim dijelovima naše baštine te ih smatramo vrijednima očuvanja i revitalizacije pa makar i kroz zahvate kao što je ovaj, odnosno posljedičnu raspravu o njima. 

„Rez u zeleno”, zahvati tijekom uštapa i opadajućeg Mjeseca

Pitanje vremena izvođenja zahvata također je izazvalo interes javnosti, budući da se ovakvi radovi najčešće obavljaju tijekom zime, za što postoje brojni opravdani razlozi. Razlozi zbog kojih je zahvat proveden sada su sljedeći: 

– Zbog oštećene i djelomično natrule krošnje smatrali smo da je zahvat potrebno provesti što prije budući da je rizik od loma značajan, a rastom zelene mase postaje još i veći.

– Zbog problema s radnim strojem i platformom potrebnom za sigurno izvođenje radova, kao i zbog kadrovskih poteškoća uzrokovanih bolovanjima i drugim nepredviđenim okolnostima, zahvat nije bilo moguće izvesti ranije. 

Uz navedeno, a slijedom interdisciplinarnih istraživanja koja provodimo, „rez u zeleno”, odnosno rez tijekom vegetacije, zanimljiv je i zbog daljnjeg praćenja razvoja stabala, njihove razgranatosti i plodonošenja. Poznato je da stabla orezana tijekom vegetacije uspješnije i brže kalusiraju oštećenja, čime su manje izložena patogenima, razvijaju pravilnije krošnje sa manje izboja te obilnije plodonose.

Također, slijedom istraživanja koja povezuju tradicijske prakse, lokalno znanje i ekološke koristi, zahvat smo planirali u razdoblju opadajućeg Mjeseca, što je bio slučaj jučer (07.05.2026.). Prema tradicijskom znanju nama prenesenom od lokalnih ispitanika, sječa radi dobivanja građevnog drva obavljala se tijekom uštapa, dok su se zahvati usmjereni na dobrobit stabla provodili tijekom opadajućeg Mjeseca.

Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, smatram da stablima nismo nanijeli štetu, već smo ih spasili i potencijalno stvorili dodatne koristi, iako je uzorak od tri stabla premalen za ozbiljnije znanstvene zaključke.

Tijekom izvođenja zahvata posebna je pažnja posvećena tome da na krošnjama nema aktivnih gnijezda ptica niti drugih organizama kojima bi radovi mogli smetati. Istina je da ovakav zahvat može uznemiriti ili ugroziti ptice koje gnijezde, no u ovom slučaju takva situacija nije zabilježena.

S druge strane, zahvati provedeni tijekom zimskog razdoblja također mogu negativno utjecati na organizme koji šupljine stabala koriste za prezimljavanje, poput šišmiša (Natura 2000 ciljnih vrsta za otok Krk), puhova i brojnih vrsta kukaca. Posebno treba istaknuti ugroženu vrstu plavog klišnjaka, koja je na otoku Krku prvi put zabilježena upravo kroz aktivnosti projekta FoRESisT, koji na području otoka kao partner provodi Dubašnica d.o.o. Time se otok Krk, odnosno Dubašnica, uz Tramontanu na otoku Cresu, svrstava među jedina poznata nalazišta ove vrste u Hrvatskoj te među rijetka nalazišta u Europi. Navedena vrsta izravno je povezana s tradicionalnim načinima gospodarenja stablima, osobito sa starim trinkanim hrastovima te specifičnim mikrostanštima koja takva stabla stvaraju i održavaju.

Možda je očitovanje na vaš upit preopširno ali slijedom interesa i napada dijela javnosti na mene osobno smatram da je potrebno razjasniti situaciju čim temeljitije”.