[FOTO/VIDEO] Jedina krčka rijeka umire. Nije kriva (samo) suša, kriv je čovjek

Jegulje koje su prije gotovo tri mjeseca spašene, sada su većinom uginule u pregrijanoj vodi. Živi svijet Vele Rike ne može preživjeti u takvim uvjetima, pogotovo dok se korito godinama ne održava kako bi trebalo, dok se nanosi gomilaju i dok se prirodni tokovi mijenjaju u umjetne kamene i betonske obalobrane, većinom bez hladovine, i tako devastiraju prirodni tok

Jedina krčka rijeka – jedina stalna tekućica na hrvatskim otocima uopće – iz dana u dan naočigled kopni i umire. Vela Rika, koja je stoljećima za bašćansku dolinu na ovaj ili onaj način značila život, posljednjih mjeseci pretvorila se u posljednje počivalište za brojne biljne i životinjske vrste koje su o njoj ovisile. A uzrok takvog tužnog stanja nije (samo) suša: glavni uzrok je i – čovjek.

Objašnjava nam to Davor Dujmović, čovjek koji svakodnevno pohodi Velu Riku i tako svjedoči svim tužnim scenama koje su se u njoj i uz nju dogodile ovoga ljeta. Već sredinom srpnja Dujmović se aktivno uključio u spašavanje živih bića u presušenom koritu rijeke, a zatim, uz podršku brojnih Bašćana i otočana, pokrenuo Facebook stranicu “Vela Rika – Suha Ričina” te u konačnici zatražio pomoć od strane Javne ustanove Priroda.

“Obraćam vam se kao stanovnik Baške i dugogodišnji pratitelj stanja na vodotoku Vela Rika, jedinom stalnom vodotoku na hrvatskim otocima, zbog ozbiljne zabrinutosti za stanje prirode nakon radova održavanja koje se trenutno izvode na ovom području.

Na više lokacija u koritu Vele Rike zabilježio sam veći broj živih jedinki europske jegulje koje su nakon izvedenih radova ostale zarobljene u malim izoliranim lokvama. Na terenu sam pronašao i najmanje dvije uginule jedinke. Budući da sam smatrao da će dio preostalih jedinki u takvim uvjetima uginuti, zajedno s članom obitelji prikupio sam više živih jegulja te ih premjestio u dublji dio prirodnog vodotoka kako bi im omogućio preživljavanje.

Prema mom opažanju, uklanjanjem gotovo cjelokupne vegetacije iz korita i uz njegove rubove značajno su promijenjeni uvjeti staništa neodgovornom devastacijom prirodnog korita, pri čemu postoji opravdana bojazan da su ugrožene i druge vrste koje ovise o ovom vodotoku”, istaknuo je Dujmović. Upozorio je također da je europska jegulja (Anguilla anguilla) ugrožena vrsta čije su populacije u Europi u velikom opadanju, ali i da su ugrožene i druge životinjske vrste koje također spas od suše traže u Veloj Riki.

“Dan prije obilaska pronašao sam svoju ovcu uginulu uz betonsku retenciju na istom području. Prema okolnostima koje sam zatekao, smatram da je životinja pokušala doći do vode, upala u betonsku građevinu te zbog strmih i glatkih betonskih stijenki nije mogla izaći.

Zbog bojazni da se ovaj nesretan slučaj domaćih i divljih životinja opet ponovi, molim da se tijekom terenskog nadzora ispita predstavlja li ovakva građevina potencijalnu zamku za domaće i divlje životinje koje tijekom ljetnih mjeseci dolaze na vodu te postoje li ili bi trebale postojati tehničke mjere (izlazne rampe ili druga rješenja) koje bi spriječile njihovo stradavanje”, upozorio je Dujmović u dopisu upućenom JU Priroda.

Nažalost, odgovor koji je stigao prebacio je “lopticu” na Hrvatske vode.

No kako Dujmović ističe, upravo Hrvatske vode i jesu uzrok problema. Prema njegovim riječima, betonizacija korita od strane Hrvatskih voda dovela je do kompletne devastacije dijela toka Vele Rike, na kojemu je stanje danas – katastrofalno.

“Ovo više nije samo pitanje prirodnog ili neprirodnog korita, uređenja ili održavanja. Ovo je pitanje opstanka bilo kakvog živog svijeta u Veloj Riki.

Nakon ove višemjesečne suše prirodno korito bez hladovine, ali i uz nanose i taloženje u koritu uz ono malo vode što je ostalo izloženo je nemilosrdnim ovoljetnim visokim temperaturama. Ono što je za jegulje trebalo biti privremeno utočište do protjecanja vode nakon kiša, sada je postalo smrtonosna zamka.

Ova se plitka bara zagrijava iz dana u dan do granice na kojoj život više ne može opstati, a posljedice se itekako vide… Jegulje koje su prije gotovo tri mjeseca spašene preseljenjem ovdje u novo stanište, u kojem je još bilo dovoljno dubine i hladnije vode za njihov opstanak, sada su većinom uginule u pregrijanoj vodi, a neke od preživjelih ponovno su preseljene nizvodno u za sada bolje uvjete.

Video je snimljen dva dana prije uginuća:

Ovaj živi svijet Vele Rike ne može preživjeti u takvim uvjetima, pogotovo dok se korito godinama ne održava kako bi trebalo, dok se nanosi gomilaju i dok se prirodni tokovi mijenjaju u umjetne kamene i betonske obalobrane većinom bez hladovine i tako devastiraju prirodni tok.

Ovogodišnja suša samo je pogoršala taj problem. Tamo gdje bi prirodno korito trebalo pružiti hlad, dubinu i zaklon kao nekada, danas ostaje tek nekoliko toplih bara, a u njima nema budućnosti za jegulje ni za brojne druge organizme koji ovise o hladnijoj vodi.

Ovo je jedina otočna, ali nije i jedina manja ili veća rijeka kojoj se ostavlja sve manje prostora za život, uz sve lošije uvjete za opstanak.

Ako želimo sačuvati Velu Riku, potrebno je konačno sustavno rješavati uzroke: protok vode, nanose, stanje još uvijek prirodnog korita, vegetaciju i hladovinu, zaustaviti devastaciju korita i njegovo pretvaranje u kanal.

Svaka ovakva fotografija nije samo zapis jednog sušnog dana, već je upozorenje na ono što se događa kada se godinama ne brine o rijeci i kada joj se našteti”, upozorava Dujmović.

Jedna od devastacija Vele Rike dogodila se 2023. godine, ističe Dujmović, kada su Hrvatske vode izvele radove u koritu s objašnjenjem smanjenja rizika od poplava. Pritom su ukljonjene i topole koje su navodno predstavljale opasnost od pucanja, a uz njih i brojna zdrava stabla.

“Posljedice ovakvog zahvata itekako su vidljive. Nestala je prirodna hladovina koja je održavala nižu temperaturu vode, korito je ostalo bez velikog dijela obalne vegetacije, a prirodno stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta ozbiljno je narušeno. Ako u kamenom koritu vode uopće ima, ona se u plitkom i ogoljenom koritu tijekom ljeta brzo zagrijava, čime se stvaraju sve nepovoljniji uvjeti za ribe, jegulje, žabe i druge organizme koji ovise o hladnijem i zasjenjenom vodotoku.

Patke su također izgubile prirodno okruženje za kretanje, hranjenje i zaklon jer je kamenjem i uklanjanjem obalne vegetacije znatno otežano njihovo slobodno kretanje kroz korito.

Osim što je narušeno riječno stanište, ovakva kanalizirana korita tijekom obilnijih oborina ubrzavaju tok vode. Umjesto da prirodno usporavaju vodeni val i omogućuju zadržavanje dijela vode u poplavnom prostoru, ona mogu brže prenijeti velike količine vode nizvodno te tako povećati rizik od poplava na drugim područjima.

Vela Rika nije samo odvodni kanal – ona je živi ekosustav. Zaštita od poplava ne bi smjela značiti uništavanje prirode, već pronalaženje rješenja koja istodobno štite i ljude i život rijeke”, upozorava Dujmović uz potresne fotografije i snimke uginulih životinja u rijeci i uz nju.

Slična borba za život rijeke već se duže vrijeme vodi i za Rječinu. Oko FB grupe “Spasimo Ričinu” okupio se veći broj građana koji su potom pokrenuli i udrugu, a zatim vlastitim djelovanjem uspjeli napraviti značajne pomake za očuvanje Rječine i zaustavljanje daljnje devastacije.

Sve se glasnije može čuti i glas Bašćana i otočana, svjesnih vrijednosti i važnosti očuvanja jedine krčke rijeke. Svijest i volja mještana svakako postoje, a na redu su nadležni. Može li se Vela Rika spasiti? Prve kiše nakratko će riješiti problem, no nema sumnje da će sljedeće ljeto već donijeti istu tužnu sliku.

Upit o stanju Vele Rike poslat ćemo nadležnima, a odgovor ćemo objaviti kada ga dobijemo.