U kontrapunktu: Izložbom figurativnih batika Ana Ratković Sobota evocirala pejzaž kakav je nekad bio

Akademska umjetnica mlađe generacije suvremene scene hrvatske umjetnosti i zaljubljenica u prirodu, Ana Ratković Sobota najpoznatija je po svojim monumentalnim pejzažima

Izložbom batika pod nazivom Jezera, autorice Ane Ratković Sobote, 04. kolovoza 2022. godine, u krčkoj Galeriji Decumanus otpočelo je sedmo izdanje izložbenog projekta U kontrapunktu tijekom kojeg će se na temu Sukob: Organsko – Anorgansko, također, predstaviti i slikar Duje Jurić. Izložbe priređuje Centar za kulturu Grada Krka.

Kustoski zadatak ovom je prigodom povjeren povjesničarki umjetnosti Bruni Kocijan, ujedno i autorici recenzije publicirane u katalogu kojim su objedinjena oba izložbena poglavlja, i kojeg možete prolistati u nastavku.

– Dihotomija organsko-anorgansko poznavatelje umjetnosti asocira na dvije grane apstraktne umjetnosti koje se razvijaju početkom 20. stoljeća, piše Kocijan. Nepredmetno slikarstvo imalo je dvije oblikovne varijante – razigrane organske oblike blagih, zaobljenih rubova ili pak matematički precizne anorganske geometrijske likove i uređene kompozicije. Biomorfna apstrakcija poseže za vizualnim elementima prisutnima u prirodi, poput mekih i valovitih slobodnih linija te nepravilnih oblika koje je apstrahirala i sintetizirala. Geometrijska apstrakcija pak, bazira se na uporabi jednostavnih geometrijskih formi ili uzoraka, smještenih u krajnje organizirani likovni prostor. Ciklusom U kontrapunktu, ide se korak dalje, s dvije izložbe predstavljaju se suvremena istraživanja u domeni organskog i anorganskog, čime se podrazumijevaju likovni prikazi prirodno stvorenih i umjetno stvorenih fenomena, odnosno živog i neživog. U prvom slučaju radi se o figuralnim krajobraznim motivima, a u drugom o geometriziranim motivima iz domene suvremenog digitalnog svijeta.

Ana Ratković Sobota u svom je dosadašnjem radu uvijek inovativno i nekonvencionalno interpretirala motive planina, šuma i jezera, te se serijom Jezera nastavlja okretati živoj prirodi koja je za nju nepresušni izvor slikarskog nadahnuća. S druge strane, Duje Jurić predstavit će se izložbom Memo-chips, izraženog neo-geo rukopisa koja je nastavak njegovog propitivanja proširenog shvaćanja slike kroz motiv memorijskih čipova. Pojam kontrapunkt, u glazbi označava tehniku višeglasnog skladanja i kombiniranja dviju ili više istodobnih melodijski i ritmički samostalnih glazbenih linija koje se moraju međusobno uskladiti. Ove dvije samostalne izložbe uskladile su se, iako to isprva ne djeluje tako, tematski. Dok Duje Jurić istražuje sistematizirani znanstveno-tehnološki pejzaž kojeg je stvorio čovjek, Ana Ratković Sobota evocira prirodno stvoreni pejzaž kakav je nekad bio, prije nego je ljudskim djelovanjem sistematski uništavan. Kontrapunktirano je, dakle, organsko preneseno figuracijom i anorgansko pretočeno u geometrijsku apstrakciju. Dijalog je to između umjetno konstruirane zbilje cyber-pejzaža i ugroženog prirodnog krajolika.

Akademska umjetnica mlađe generacije suvremene scene hrvatske umjetnosti i zaljubljenica u prirodu, Ana Ratković Sobota, nastavlja svoje izlaganje Kocijan, najpoznatija je po svojim monumentalnim pejzažima. Autorica je, kako sama kaže, do kraja iscrpila tehniku ulja i akrila na platnu, igrajući se raznim kombinacijama metoda i alata za slikanje. Stoga je, zadržavajući motiv krajolika, najnovijom serijom radova velikih formata Jezera, krenula u istraživanje batika, tehnike koja se koristi za oslikavanje tkanina uporabom voska.

Ratković Sobota svoje je umjetničko putovanje započela u Školi za primijenjenu umjetnost, a prvotna ostvarenja u grafici ostavila su traga u načinu na koji obrađuje slikarske motive; promatra subjekte preciznim okom koje viđeno reducira na pročišćeni i pojednostavljeni skup linija i obrisa. Upravo su tako, jasno i razumljivo, artikulirani i ovom izložbom predstavljeni monokromni oslici naglašenog grafizma. Ritmične kompozicije grafički modeliranih veduta Plitvičkih jezera referiraju se na gotovo sto godina stare fotografije iz knjige Milana Šenoe objavljene 1924. te nose snažnu poruku o urgentnoj potrebi za očuvanjem prirodne baštine. Površina ispunjena treperavim uzorcima i arabesknim teksturnim linijama grupiranim u različitim smjerovima i intenzitetima poprima posebnu ekspresivnost i upečatljivost.

Dodatnu dinamiku daje suodnos rafiniranih kontura i zatvorenih matisseovskih oblika bez tonskih prijelaza. Plošne kompozicije te izražen smisao za pokret i krivulju, čine opus bliskim grafizmu plakata Borisa Bućana kojeg autorica navodi kao jednog od umjetničkih uzora. Proces izrade batika, ističe nadalje Kocijan, za umjetnicu je bio nepoznati teritorij kojeg je odvažno istražila. Od prvog rada za koji joj je trebalo gotovo dva i pol mjeseca, do usavršavanja procesa za koji joj sada treba nekoliko dana, najviše vremena uloži u pomno izrađenu skicu. Oslik je načinjen na najtanjoj žutici i zbog specifičnosti tehnike crtanja voskom ima transparentnu kvalitetu. Duboke game smaragdno-zelenih i plavih tonova, mliječni obrisi ocrtanih jezera, zagasito crvene note, prenesene su iz palete koju Milan Šenoa donosi u svojim slikovitim opisima.

Ponekad se događa da likovni motivi na neki način rezoniraju u tehnici izrade, pa je tako i poroznost krškog Plitvičkog terena odjeknula u providnosti žutice, osjetljiva ravnoteža ekosistema reflektirana je u majstorskoj ravnoteži naslikanih elemenata, a organski i meki oblici bude osjećaj harmonije i smirenosti, poput boravka u naslikanom krajoliku. Ratković Sobota slika u posebnoj prostorno-vremenskoj kategoriji, jer su fotografije, kako to opisuje Roland Barthes, nelogična veza između ovdje i sada i ondje i tada; radi se o prostornoj neposrednosti i vremenskoj prethodnosti. Obzirom da krajolik kojeg umjetnica slika više zapravo ne postoji, jer su čista voda i netaknute šume Plitvica devastirane ljudskim djelovanjem, njeni se pejzaži nalaze u međuprostoru lišeni vremenske kategorije. Fotografije su dokaz da je određeni subjekt, postojao u određenom vremenu na određenom mjestu. One uvijek prikazuju prošlost, ali na način da se gleda u sadašnjosti, jer u trenu kada stisnete okidač, trenutak je istovremeno zaustavljen i prošao. Ovaj paradoks svakoj fotografiji daje nostalgičnu notu koja se, pogotovo u slučaju ugroženog eko-sustava Plitvica, na poseban način transkribira i na platna Ane Ratković Sobote, zaključuje Kocijan.

Izložba Jezera Ane Ratković Sobote ostaje otvorena sve do 25. kolovoza, a postav je moguće razgledati svakim danom (izuzev nedjelje) od 10.00 do 12.00 te od 19.00 do 22.00 sata, odnosno uz prethodnu najavu organizatoru telefonom na 051 220 041 ili mailom na kultura@gradkrk.net.